OVO JE NAJOPASNIJA ŽIVOTINJA NA SVIJETU... I prijetnja je životima četiri milijarde ljudi!

Ponedjeljak je ujutro, a Brazilac Leandro Fornitan sjeda u automobil. U prtljažnom dijelu kamioneta koji vozi stotine su plastičnih posuda, a u njima mužjaci komarca Aedes aegypti.

Ova vrsta zloglasni je prenositelj virusa Zika, zbog kojeg se Brazil našao na svim svjetskim naslovnicama. Aedes aegypti zaprijetio je čak i krahom Olimpijskih igara koje su upravo startale u toj zemlji. Ovaj komarac ne prenosi samo virus Zika. Aedes aegypti nosilac je i desetak drugih ozbiljnih bolesti, među kojima su najpoznatije žuta i denga groznica.

Primjerci koje Leandro vozi stari su 11 dana, a uzgojeni su u laboratoriju. Iako izgledaju isto kao oni odrasli u divljini (s crno-bijelim prugama po tijelu i svim ostalim), ti komarci u sebi nose nevidljivu, ali smrtonosnu tajnu.

Komarci koje će Leandro tog jutra pustiti u divljinu imaju genetsku modifikaciju i tijekom parenja prenijet će je na iduću generaciju komaraca. Riječ je o genu za proizvodnju proteina koji će osigurati njihovu smrt prije ulaska u reproduktivnu dob. Drugim riječima, Leandro vozi genetski modificirane komarce ubojice, poslane u borbu protiv vlastite vrste.

Kao svojevrsnom biološkom oružju, ovim komarcima svrha je srezati populaciju Aedes aegyptija. “Ovaj komarac trenutno je najopasnija životinja na svijetu”, kaže Leandro Fornitan za njemački Der Spiegel čiju priču prenosimo. U pravu je, Aedes aegypti prijetnja je za četiri milijarde ljudi na planetu.

Svijet je dugo pristupao tom komarcu kao pošasti koja će uskoro proći. Međutim Aedes aegypti začahurio se u velikim, napučenim tropskim gradovima, a znanstvenici upozoravaju da će, ako se sve nastavi kao i do sada, uskoro umirati sve više i više ljudi. Komarac, osim toga, više nije prijetnja samo u udaljenim tropskim krajevima. Stigao je, tvrde znanstvenici, i u Europu.

Mikrocefalija

Djelomično je to posljedica globalnog rasta temperature. Tako je na jugozapadu Njemačke ustanovljeno da je taj tropski komarac prvi put preživio njemačku zimu.

Početkom ove godine fotografije beba s mikrocefalijom iz Brazila šokirale su svijet. Kada je epidemija virusa Zika povezana s komarcem, a Svjetska zdravstvena organizacija oglasila međunarodni alarm, Brazil je, plašeći se katastrofe na Olimpijadi, poslao čak 220.000 vojnika u zahode, dvorišta i garaže da se riješe lokvi vode u kojima ženke tog komarca polažu jajašca. Međutim i nakon toga je u prva četiri mjeseca ove godine zabilježeno 100.000 novih slučajeva. Dodatnih milijun ljudi iskusilo je denga groznicu, što je neviđena brojka za tako kratko vrijeme.

Činjenica da se epidemija dogodila u Brazilu nekima je bila povod za puno veću brigu. U svibnju je 151 stručnjak napisao otvoreno pismo brazilskoj vladi tražeći da se Olimpijske igre odgode ili otkažu. “Pristati na rizik koji u ovom trenutku postoji bilo bi neodgovorno”, apelirali su u pismu. “U gradu se očekuje pola milijuna posjetitelja, a ako se samo mali postotak zarazi virusom, Olimpijada bi osim sportskog spektakla mogla postati i početak katastrofe”.

Virus Zika svjetla reflektora okrenuo je na mlađeg i, vjerovalo se, bezopasnijeg brata Anophelesa, komarca koji širi malariju. No čini se da je mlađi brat na putu da nadmaši starijeg brata i da postane pošast 21. stoljeća na isti način na koji je to komarac malaričar bio u 20. stoljeću, piše Spiegel.

Broj osoba koje umiru od malarije već je neko vrijeme u opadanju, no zato je denga groznica sve češća. Oko 400 milijuna osoba dobije tu groznicu svake godine, a 20.000 je ne preživi. No denga groznici trebalo je 50 godina da se proširi na 128 zemalja u kojima se navodi kao rizik. S druge strane, virus Zika uznemiruje jer se svijetom dosad proširio nevjerojatno brzo. U samo šest mjeseci proširio se na 60 država nakon što je, najvjerojatnije avionom iz Francuske Polinezije, stigao 2013. u Brazil. Svagdje gdje se pojavio virus Zika, prethodila je pojava komarca Aedes aegypti.

Glavno je pitanje, dakako, kako se boriti protiv infekcije? Genetski modificirani komarci u laboratoriju, “izum” britanske kompanije Oxitec, najinovativnija su strategija u dosadašnjoj borbi. U pokusnom testiranju u Panami i na Kajmanskim otocima GM komarci smanjili su broj “normalne” populacije Aedesa za 90 posto u samo nekoliko mjeseci. Sada je na red došla Piracicaba.

Leandro Fornitan u tom brazilskom gradu radi šest dana u tjednu. Kraj sebe ima laptop s kartom gradskih četvrti. Kada se aplikacija oglasi, Fornitan dohvati jednu od kutija i pusti komarce van. “Obično mi treba jedna posuda svakih stotinu metara. Ali postoje žarišne točke gdje ih puštamo više, poput supermarketa, smetlišta i autobusnih stanica, objašnjava.

Naime, Aedes aegypti nikada nije daleko od mjesta gdje su ljudi. To pak stvara velik problem gradovima poput brazilske Piracicabe, ali i Rio de Janeira te Singapura, Luande ili Jakarte.

Ljudski miris

Komarci Aedes aegypti kriju se iza zavjesa, ispod kreveta, u automobilima, uvijek u potrazi za ljudskim mirisom. Privlači ih ugljik-dioksid koji izdišemo i znojenje, kombinacija butanske i propanske kiseline. Ženke komarca slijede taj miris dok se ne približe toplini i vlazi koju emitira naše tijelo. Za razliku od komarca Anophelesa, koji prenosi malariju, ženka komarca koji prenosi Ziku napada tijekom cijelog dana. Ništa češće nije u lovu za izlaska ili zalaska sunca, dapače radije se hrani usred bijela dana. Njezin ugriz tako je nježan da se jedva osjeti. Krv koju sišu ženski komarci potrebna je za proteine nužne za dovršetak procesa stvaranja jajašaca. Kako bi osigurale da se krv ne zgruša, ženke injektiraju koagulant u domaćinovo tijelo i tu se odvija razmjena tjelesnih tekućina i opasnih virusa.

Oxitec je prošle godine kupila američka kompanija Intrexon koja je provela studiju o troškovima koje prouzročuje virus Zika. U Tajlandu su štete zbog denga groznice oko 363 milijuna dolara. U Indiji se za liječenje potroši i pola obiteljske ušteđevine. U Maleziji je 10.000 slučajeva groznice rezultiralo gubitkom 940.000 radnih dana za poslodavce.

James Logan, biolog na Londonskoj školi higijene i tropske medicine, jedan je od stručnjaka koji prati ponašanje komaraca i sanja o sredstvu koje bi ih napokon neutraliziralo.

“Bili su na ovom planetu prije nas, a vjerojatno će tu biti i nakon što nas više ne bude”, rekao je Logan koji ne krije svoje divljenje za komaračku snalažljivost i prilagodljivost.

U njegovu laboratoriju s tropskim uvjetima stotine su kaveza s komarcima. “Ova soba vama možda izgleda prazno, ali za komarce ona je puna koktela različitih mirisa. Ljudi emitiraju oko 500 molekula za miris, a komarac ih može detektirati oko 20. Ako se od njih želimo zaštiti, moramo ih spriječiti da nas nanjuše, uvjeren je Logan. “Sprejevi protiv komaraca naša su prva linija obrane”, kaže Logan.

Dosad je supstancija Deet bila najjači repelent. Riječ je o sintetičkoj molekuli koju je američka vojska razvila 40-ih, kad je shvatila da u nekim ratnim zonama jednako velik broj vojnika stradava od komaraca kao i od neprijateljske vatre.

No Deet ima nuspojave, a i nije tako djelotvoran protiv Aedes aegyptija. Logan stoga sanja o novom sredstvu. Međutim kako priznaje i sam Logan, svjestan je da su se komarci dosad brzo adaptirali na prepreke koje su im postavljali ljudi. Upravo je ta fleksibilnost komarca stavila ljude na vrh komaračkog jelovnika još u samom startu.

Komarci su isprva živjeli samo u subsaharskoj Africi, hraneći se najradije krvlju divljih životinja. Evolucijski znanstvenici imaju različite odgovore na pitanje zašto su se raširili. Jedna od teorija govori o globalnom zatopljenju zbog kojeg se pustinjsko stanište toliko isušilo da su se mogli pouzdati u pronalazak vode samo tamo gdje žive ljudi. Prema drugoj teoriji, komarci su postali “kućne životinje” slučajno, na brodu s robljem iz Afrike za Novi svijet.

Tu teoriju razvio je brazilski povjesničar Rodrigo Magalhaes, koji je pisao doktorski rad na temu južnoameričke borbe protiv komaraca, a kojeg je Spiegel također posjetio.

Epska bitka

Sve do epidemije Zike, kaže, nitko se nije zanimao za njegov rad. No sada odjednom dobiva mnogo pažnje. Magalhaes opisuje borbu između komaraca i ljudi u proteklih stotinu godina. U središtu te priče je doktor Fred Soper, koji je 1947. godine dobio zadatak da pobijedi komarce. Soper je vjerovao u supstancu DDT. I zaista, uspio je nagovoriti latinoameričke zemlje da pokrenu zajedničku borbu protiv komarca i dozvole ulaske u privatne domove. Godinama se zaprašivalo ulice Južne Amerike. Soper je 1958. objavio da je Latinska Amerika uspješno eliminirala Aedes aegypti. No problem je nastao zbog SAD-a. Ta zemlja nije imala velik problem s komarcima pa nije bila sklona potrošiti stotine milijuna dolara za zaprašivanje. I tako se 1965. komarac vratio, prvo provirivši u Meksiko. Godinu dana poslije bio je u Nikaragvi. Dvije godine nakon toga u brazilskom gradu Belemu. No s jednom ključnom razlikom. Komarac je sada bio otporan na DDT.

Aedes se cijeli svoj vijek pokazao kao vrlo neizbirljiva vrsta. Upravo u tome leži problem. Aedes aegypti jednako je sretan u lokvama afrički prethistorijskih šuma kao i u automobilskim gumama i ostalom smeću koje se svaki dan gomila u slamovima megagradova. Još je jedina adaptacija primijećena: želuci nekih ženki toliko su se raširili da sada mogu sisati dvostruko više krvi nego prije 20 godina.

Diljem svijeta nastavlja se potraga za lijekom protiv, pokazuje se, sve opasnijih komaraca. No potraga je duga i skupa. U Francuskoj je ekipa znanstvenika nakon 25 godina i 1,5 milijardi eura došla do cjepiva za denga groznicu nazvanog Dengvaxia. No i uza sav taj trud cjepivo nije savršeno: smanjuje rizik od zaraze za 60 posto, a smrtni ishod za 80 posto. Počela su prva testiranja: u Filipinima je cijepljeno 800 školske djece, a Meksiko je odobrio to cjepivo. Odobreno je i u Brazilu, ali tamo nije stavljeno na popis cjepiva koja subvencionira država. Umjesto toga građani mogu Dengvaxiju za 100 eura po dozi dobiti u lancu privatnih klinika, čime su siromašni i najpogođeniji ponovno izvukli deblji kraj. Upravo tu farmaceutske kompanije koje rade na razvoju lijekova i cjepiva vide problem. Upravo se zato u svjetskim laboratorijima 2013. radilo na razvoju 183 lijeka za srčane bolesti, a tek na 18 za malariju. Tropske bolesti nisu isplative. Dobra je to vijest za komarce, ali ima i jedna loša. Kako komarci sve više napreduju u bogatije zemlje, farmaceuti su sve skloniji pronalasku rješenja.

Volonteri

Virus Zika, kažu znanstvenici, jednostavniji je od denge. Ipak, ideja o potpunoj pobjedi nad komarcima je iluzorna, doznaje Spiegel. “Jedino što nam preostaje su budnost i edukacija, govori Justin Foo, član volonterske jedinice koja se protiv komarca bori u Singapuru. Ovaj država, poznata po strogim pravilima za čistoću i ponašanje građana, muku muči zbog geografskog položaja na ekvatoru. Još od početka 60-ih Singapur povremeno svjedoči epidemijama, no usprkos svim mjerama bolesti koje prenose komarci sve su češće. Foo je dio svojevrsne građanske vojske protiv komaraca koja je dio jedinstvenog sustava koji ima Singapur. Glavna strategija te bitke je sprečavanje da jajašca koja polaže ženka dođu u kontakt s vodom koja će potaknuti novi životni ciklus. Zato Foo i njegovi kolege idu od vrata do vrata, od zgrade do zgrade, s dozvolom vlade da ulaze u stanove, zaviruju u čaše za četkice za zube, kante pod sudoperima i lončanice na balkonima u potrazi za klasterima komaraca. Kazna za pronalazak gnijezda komaraca je 130 eura, a u slučaju trećeg prijestupa slijedi sud. Postoje i aplikacije na kojima se vidi gdje su pronađeni klasteri, a jedinice boraca protiv komaraca pretražuju i javna mjesta. Singapur razmišlja i o soluciji poput one kompanije Oxitec ili drugim eksperimentima. Postoje deseci načina borbe. Ali ni jedna nije dala potpuni rezultat.

Europa je dosad bila sigurna, ali to bi se moglo promijeniti. Spiegel piše da su 2010. prvi autohtoni slučajevi denga groznice zabilježeni na jugu Francuske i u Hrvatskoj. Godine 2013. epidemija denga groznice zbilježena je na portugalskom atlantskom otoku Madeiri. Komarci su, ističu, dosad bili tek dosadni gnjavatori, no sada postaju prava prijetnja koja bi se uskoro mogla useliti u vlastito dvorište