Prema američkim obavještajnim službama, kolovoz i rujan bili su najkrvaviji mjeseci rata u Ukrajini za Ruse od njegova početka, s više od 1200 ubijenih i ranjenih Rusa svaki dan. Smatra se da Rusija pojačava svoje napade sada, prije početka zime, kada će blatni uvjeti otežati i pješačke i oklopne napade.
Izraz ‘mlinac za meso‘ postao je sinonim za rusku vojnu strategiju u pokušaju zauzimanja Donbasa. Proteklih nekoliko mjeseci bilo je bez presedana u razmjerima ljudskih gubitaka koje je Kremlj bio spreman podnijeti u svrhu povećanja teritorijalnih dobitaka, piše Times u svojoj reportaži s prve crte ukrajinske bojišnice.
- Njihova je taktika primitivna, ali oni su neumoljivi - rekao je Timesu 24-godišnji ukrajinski poručnik Andrij.
Svakog jutra slijedi ista turobna rutina duž istočne fronte koju Andrij i njegova četa brane. U 3 ujutro se budi u svojoj zemunici i odlazi probuditi svoje vojnike. Zatim provjerava njihove zalihe streljiva i, ako još ima vremena, nešto pojede prije početka novog neprijateljskog napada u zoru.
Dim je uvijek najava, pokušaj Rusa da prikriju juriš pješaštva i oklopnih vozila. Njihov cilj je prijeći 300 metara terena, ali rijetko stižu do ukrajinskih linija. Do izlaska sunca u 6 ujutro okršaj je gotov i ničija zemlja ponovno je močvara mrtvih Rusa, tvrdi dopisnik Timesa Tom Ball.
Andrij, padobranac u jednoj od zračno-desantnih brigada koje brane crtu izvan Kurakhova, grada u regiji Donjeck, procjenjuje da je između 20 i 30 Rusa ubijeno tijekom svakog njihovog dnevnog napada na položaj njegove čete.
Iako možda suicidalna, strategija nije bez učinka. U posljednja dva mjeseca Rusija je osvojila teritorij tempom kakav nije viđen od 2022. godine, pokazuju podaci obavještajne organizacije Black Bird Group.
- Ljude koje šalju u ove napade nisu prave borbene jedinice i loše su obučeni - govori Timesu Andrij, profesionalni vojnik iz Kijeva koji se pridružio vojsci 2021. i sada je zamjenik zapovjednika svoje čete.
- Ali svejedno, to iscrpljuje naše zalihe streljiva i svaki put netko od naših momaka bude ranjen ili ubijen. Ponekad će netko od njih prijeći na našu stranu i sakriti se unutar drvoreda. Onda moramo provesti ostatak dana tražeći ih, a zatim ih likvidirati. Opet, cijela svrha ovoga je iscrpiti naše resurse i odvratiti našu pozornost. Grubo je, ali djeluje. Prije dva tjedna uspjeli su napredovati 500 metara - objašnjava Andrij.
Kurakhove, gdje se Andrijeva brigada nalazi od siječnja, trenutačno je mjesto najžešćih borbi na čitavoj fronti od gotovo 1000 kilometara. Trećina svih prijavljenih ruskih ofenzivnih akcija posljednjih dana odvijala se oko grada, priopćio je ukrajinski glavni stožer tijekom vikenda.
Ovaj grad važno je energetsko i logističko središte te se nalazi 60-ak kilometara južno od Pokrovska, koji je također izložen stalnim napadima od ljeta. Zauzimanje obaju gradova pružilo bi platformu potrebnu za napredovanje prema ostatku regije Donjeck, otprilike trećinu koje Ukrajina još uvijek kontrolira.
Kurahove ruski udari polako sravnjuju sa zemljom. Prema lokalnoj upravi, sada je ili uništeno ili oštećeno oko 70 posto svih zgrada.
Svega tisuću ljudi od 20.000 koliko ih je tu živjelo odlučilo je ostati u gradu.
- Gotovo svi lokalni ljudi koje sam upoznao nas podržavaju. Ali moramo stalno mijenjati svoje pozicije jer postoje neki koji daju koordinate Rusima - rekao je Timesu Nazar Vojtenkov, časnik za medije 79. brigade.
Kao i svugdje, nedostaje i streljiva i ljudstva. Međutim, mobilizacija početkom ove godine rezultirala je time da se oko 200 ročnika pridružilo 79. brigadi tijekom ljeta i rane jeseni.
Neki su alkoholičari, neki teško bolesni, a gotovo svi su stariji od 35 godina.
- Ti ljudi ne žele biti ovdje - rekao je 56-godišnji narednik Kuznets, koji je odgovoran za dovođenje vojnih obveznika u formu.
- Nisu motivirani kao momci koji su se dobrovoljno prijavili za borbu. Zalihe tih momaka su presušile 2023. godine - dodao je.
Na bojnom polju njihova je osnovna obuka od male koristi, kaže Kuznets, budući da se većina toga temelji na teoriji ratovanja koju su razvile članice NATO-a prije nekoliko desetljeća kada su bespilotne letjelice i klizne bombe tek trebale biti izumljene.
- Oni su, primjerice, naučeni kretati se dok gledaju u cijev svoje puške. To je učinkovito za borbu u gradu, ali ne i ovdje, gdje su mine posvuda pod nogama - kaže Kuznets.
Sam Kuznets dobro zna kolika je opasnost od eksploziva, jer je zamalo poginuo od tenkovske granate dok se borio u gradu Severodonjecku u ljeto 2022. godine. Zadobio je težak potres mozga te i dan danas pati od gubitka pamćenja i zamagljenog vida.
- Trudim se da se ti problemi nikada ne pokažu. Kao narednik morate biti čovjek od čelika za svoje vojnike - zaključuje Kuznets u reportaži Toma Balla za Times.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....