"Generacija Putin" - ili "Generacija P" - je naziv koji se ponekad pridaje osobama koje su cijeli dosadašnji život proživjele pod vladavinom Vladimira Putina u Rusiji. U proteklom desetljeću one su postale punoljetne i sada čine široke mase mladih odraslih ljudi koji će baštiniti sve što Putinu i nakon njega slijedi u Rusiji. Nikada nije lako okarakterizirati generacijske kohorte, a u metežu Putinove eskalacije unutarnje represije i izravne vojne agresije u Ukrajini, još je teže oslikati jasnu sliku ‘Generacije Putin‘.
Ova je generacija stasala 2010-ih godina i zajednički naziv ovim je pripadnicima ruskog društva nadjenut vrlo brzo. Neki su ruski znanstvenici ranije tvrdili da otprilike polovica ove generacije vjeruje u mogućnost pozitivnih odnosa Rusije sa Zapadom i da će njihova budućnost biti svijetla. Prema tim procjenama, mnogi pripadnici ove društvene skupine također drže do demokratskih vrijednosti i ne vjeruju trenutačnom režimu u Kremlju.
No, sada, tri godine od ruske sveobuhvatne vojne invazije na Ukrajinu, ‘Generacija Putin‘ poprimila je potpuno drugačije značenje. Za rusku mladež sada se u globalnim mainstream medijima govori da nalikuje većini Rusa - da su politički apatični i da prešutno podržavaju rat. Ipak, sociološke studije i dalje opovrgavaju ovu predodžbu, opisujući ‘Generaciju Putin‘ kao slabu točku u raznim propagandnim kampanjama ruskih vlasti. Međutim, mišljenje da su apatični i dalje je snažno prisutno.
U stvarnosti, kako u svojoj analizi piše ruski neovisni medij Meduza, istinu o mladima u Rusiji teško je jasno detektirati i definirati.
Definiranje generacije
Fraza ‘Generacija Putin‘, ističe Meduza, sama po sebi jedva da ima značenje jer može značiti praktički bilo što - kada se govori ili piše da je ‘Generacija Putin‘ apolitična ili politizirana, konformistička ili buntovna - ili bilo što drugo - vjerojatno se radi samo o sadržaju za ‘prikupljanje klikova‘.
Generacijsko raščlanjivanje, koje je postalo konvencionalno - od ‘Boomera‘ do ‘Zoomera‘ - zapravo nije znanstveno utemeljeno, nego je više vrsta marketinškog trika. Ipak, ono počiva na stvarnom znanstvenom radu, najviše na teoriji generacija koju je razvio sociolog Karl Mannheim početkom 20. stoljeća. Mannheim je tvrdio da su ljudi između 17 i 25 godina posebno podložni dojmu. Kada se dogode veliki povijesni događaji - primjerice rat, revolucija i drugi lomovi u tkivu svakodnevnog života - oni imaju posebno značajan društveni utjecaj na ljude u ovoj dobnoj skupini. Tako se i formira generacija, primjerice tzv. Izgubljena generacija, koja je bila mlada tijekom Prvog svjetskog rata, zatim ‘Tiha generacija‘, koja je bila mlada tijekom Drugog svjetskog rata, i tako dalje.
Za Mannheima je to ipak bilo tek opažanje i on nikad nije tvrdio da je došao do potpuno razvijene teorije. No, njegov je rad bio temelj za knjigu Williama Straussa i Neila Howea iz 1990. pod nazivom "Generacije: Povijest američke budućnosti, od 1584. do 2069.".
Rad Straussa i Howea, pak, izvor je najpopularnije organizacijske sheme za oblikovanje američkih generacija 20. stoljeća: Baby boomers, Generacija X, Milenijalci, Generacija Z itd. Većina znanstvenika smatra ovo razgraničenje generacija umjetnim i neproduktivnim jer pretpostavlja da će velike skupine ljudi imati zajedničke osobine samo zato što su slične dobi, a zanemaruje se pripadnost društvenoj klasi, obrazovanje, rodni identitet i mnogi drugi važni čimbenici u toj jednadžbi.
Ipak, ovaj se obrazac razgraničenja generacija pokazao kao vrlo pogodan način za tvrtke da pozicioniraju svoje robne marke na tržištu i planiraju reklamne kampanje.
‘Generacija Putin‘
Poznati, preminuli ruski sociolog i utemeljitelj Levada centra, danas jedine neovisne ruske agencije za istraživanje javnog mnijenja, Juri Levada, u Rusiji je u svojim ranim godinama ocrtao šest sovjetskih generacija, također prema povijesnom okruženju u godinama kada na ljude posebno jako utječe dojam društvenog okruženja. Njegove su generacije definirane revolucijom i građanskim ratom, društvenom mobilizacijom u Staljinovo doba, Drugim svjetskim ratom, djelomičnim otvaranjem i ublažavanjem sovjetske represije te razdobljem stagnacije i ‘perestrojke‘.
A kada je u pitanju ‘Generacija Putin‘, ono što Kremlj želi je njezina potpuna lojalnost. Sociolog Iskender Jasavejev kaže da znanstvenici ‘Generaciji Putin‘ pristupaju s velikim oprezom. Ističe da jedinstvena politika prema mladima nije kreirana odmah nakon što je Putin preuzeo vlast u Rusiji. Štoviše, pojam "mladih", uključujući i njegovu pravnu definiciju, mijenjao se pod Putinom nekoliko puta. Prvotno je, kako piše Meduza, označavao osobe između 14 i 30 godina, zatim je proširen na one do 35 starosti, a u budućnosti bi gornja granica ‘mladosti‘ mogla biti podignuta na 38.
Od sredine prošlog desetljeća ruske vlasti pokušavaju kontrolirati političke aktivnosti mladih Rusa, no u tome nisu bile posebno uspješne - prosvjedi u zimu 2011.-2012. dramatično su promijenili cjelokupnu političku situaciju u zemlji. Od tada su vlasti značajno povećale sadržaj ‘domoljubnog programa‘ u obrazovnim kurikulumima, a također su aktivnije pokušavale izvršiti utjecaj na mlade na internetu. S ruskom aneksijom Krima i izbijanjem rata u Ukrajini 2014. godine, ti su programi sve više poprimali militaristički karakter, navodi Jasavejev. U programu politike za mlade u razdoblju od 2016. do 2020. godine, prvi put se, primjerice, pojavila fraza "u miru i ratu".
Drugi znanstvenici koji istražuju rusku mladež, pak, napominju da je teško izmjeriti stvarni utjecaj novog ruskog ‘domoljubnog obrazovanja‘. Jedan sociolog iz Levada centra, koji je želio ostati anoniman, tumači da ankete ne pokazuju da su mladi Rusi pristaše sadašnje vlasti. "Istraživanja ne pokazuju privatna mišljenja ljudi, već u kolikoj su mjeri spremni dijeliti mišljenja koja dominiraju u javnoj sferi", objašnjava ovaj istraživač.
Trenutak stvaranja generacije i formiranje dvostruke svijesti
Potpora Putinu među mladim Rusima izravna je posljedica rata u Ukrajini. Od 2022. godine - godine početka invazije punog opsega krajem veljače - svima je postalo posve jasno što se smije, a što ne smije govoriti u javnosti. Odgovori mladih u anketama pokazuju ne ono što oni sami stvarno vjeruju, već ono što trenutačno smatraju prihvatljivim vjerovati i govoriti. Vanjski pritisak na Rusiju također igra ulogu. "Mnogi ljudi koji sada odrastaju nikada nisu bili izvan Rusije", kaže istraživač Levada centra. "Osim toga, rat protiv je ozbiljno promijenio odnos zapadnog svijeta prema Rusiji, a mediji i kultura to odražavaju. To utječe na raspoloženje mladih. Ideološki rad vlasti samo pojačava te procese", dodao je.
Iskender Jasavejev uvjeren je da će glavni rezultat sadašnjeg ruskog patriotskog obrazovanja i represivne političke klime biti formiranje dvostruke svijesti, slično kao u kasnoj sovjetskoj eri. "U tom razdoblju, (službene) vrijednosti koje su se emitirale, bile su prikazivane kao pounutrene na razini retorike - no, pozadina je bila široko rasprostranjena odvojenost od tih vrijednosti u svakodnevnom životu. Problem s današnjim domoljubnim obrazovanjem jest taj što je stvar mutna, ako ne i potpuno besmislena. Njegova bit je antizapadnjaštvo, tradicionalizam i lojalnost vlastima. Ali malo je vjerojatno da će se itko na to ozbiljno uhvatiti".
Kada bi se konstruiralo generaciju na način na koji bi to činio Mannheim, prvu ‘Putinovu generaciju‘ činili bi oni rođeni oko 1980. godine, koji su u bili su u ranim 20-im godinama svog života u 2000-tim godinama, kada je ruski čelnik preuzeo vlast. Današnji 24-godišnjaci - koji su trenutačno u svojim ‘dojmljivim godinama‘ - nisu živjeli ni pod kakvom drugom vlašću osim Putinove i to su oni koje se najčešće naziva ‘Generacijom Putin‘.
Godine 2021. znanstvenik Grigorij Judin ocijenio je da ‘Generaciju Putin‘ zapravo čine ljudi rođeni na prijelazu tisućljeća, koji žive u iščekivanju "događaja koji će ih učiniti generacijom". To je onaj isti šok i isti rascjep u društvenom tkivu o kojem je pisao i Mannheim. A taj događaj odvio se 24. veljače 2022., kada je Kremlj pokrenuo svoju punu invaziju na Ukrajinu.
Brojna istraživanja i danas pokazuju da je ruska mladež nepovjerljiva i ravnodušna prema politici. Istraživači to pripisuju činjenici da je ova generacija odrasla tijekom općeg ‘čišćenja‘ političkog polja od strane Putina i njegovih saveznika. S druge strane, osobe ove dobi rado volontiraju i doniraju novac u dobrotvorne svrhe. Godine 2024. Stručni institut za društvena istraživanja, inače povezan s Kremljem, objavio je monografiju o ruskoj mladeži. Tamo se, kako piše Meduza, tvrdi da mladi ljudi imaju "nejasne i fragmentirane ideje o Rusiji". Pojednostavljeno rečeno, vrijednosti i pogledi ove generacije čine se toliko složenima i proturječnima da je nemoguće kreirati sliku koja u potpunosti karakterizira cijelu skupinu.
Karakteristike ‘Generacije P‘ - kome će nedostajati Putin?
Postoji, međutim, nekoliko značajki koje doista karakteriziraju ‘Generacija Putin‘, tvrdi neimenovani istraživač Levada centra. Mladi Rusi su kulturno ‘najzapadnjačkija‘ skupina u zemlji. To je prije svega tako jer konzumiraju najviše strane popularne kulture i čak ni agresivno protuzapadna domaća politika i državna propaganda nisu uspjele usporiti taj trend. Ruska mladež također je najtolerantnija demografska skupina u zemlji, unatoč zabrani "gay propagande" i potezu ruskih vlasti da sve skupine orijentirane prema LGBTQ zajednici označe kao "ekstremističke organizacije". Mladi su također progresivni, unatoč naporima države u suprotnom smjeru - primjerice, iako domaća politika u Rusiji trenutačno cilja na povećanje stope nataliteta i podržavanje "tradicionalnih vrijednosti", dob u kojoj Rusi prvi put ulaze u brak nastavlja rasti.
‘Generacija Putin‘ također je još uvijek vrlo mlada i tek počinje dolaziti na svoje. Iako je nemoguće predvidjeti što će se na kraju dogoditi s mladima koji su ostali u Rusiji, navodi Meduza, mnogi to ipak pokušavaju. Uobičajena metoda je povlačenje povijesnih paralela s ljudima koji su odrasli u Španjolskoj pod Franciscom Francom. Francova generacija odrasla je u političkim i ekonomskim previranjima 30-ih godina prošlog stoljeća, koja će dovesti do građanskog rata.
Pripadnici te generacije bili su indoktrinirani nacionalističkom i katoličkom ideologijom tijekom uspona Francova režima. Građanski rat je polarizirao društvo na način da je kreirao trajnu podjelu unutar ove generacije. Neki od vršnjaka završili su na službenim položajima u Francovoj vladi, dok su drugi organizirali ilegalne pokrete protiv njegove diktature.
Francova vladavina završila je njegovom smrću, a generacija čiji su životi od rođenja protjecali pod njegovom vladavinom, bila je ta koja je svoju zemlju uvela u novo, demokratsko doba. Španjolska je uglavnom izbjegla masovnu nostalgiju za Francovim režimom provodeći opsežna društvena istraživanja o represijama iz tog doba. Zanimljiva je i lako uočljiva činjenica da je pojava nostalgije za Francovom diktaturom vjerojatnija unutar generacija ljudi koji je uopće nisu proživjeli.
Meduza stoga zaključuje kako je moguće da će nekim budućim ruskim generacijama nedostajati Putin, ali vjerojatno je da pripadnici tih generacija još nisu rođeni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....