'USPJEH RIJEKE JE VOLPIJEV DAR MENI ZA DUGOGODIŠNJU VJERNOST' Mišković otkriva pozadinu nogometnog čuda

Damir Mišković, predsjednik NK Rijeka , u petak u 2 ujutro, još je bio na Korzu, skakao, pjevao i grlio se s igračima i navijačima. U petak u 13 sati bio je u Monte Carlu, gdje je čekao rezultate ždrijeba za Europsku ligu .

Luda je noć na ovog 48-godišnjaka, čini se, ostavila blage posljedice. Glas mu je bio promukao, jedva je govorio. Skandiranje navijača predsjedniku nekog hrvatskog nogometnog kluba (bez da se radi o uvredama), što se Miškoviću dogodilo nakon povratka iz Stuttgarta, nešto je što se ne doživljava svaki dan.

- Atmosfera je sjajna i publika je prepoznala ono što radimo. Na dočeku je u publici bilo mnogo ljudi moje generacije, prijatelja iz mladosti. I sam sam navijač, čujete kakav mi je glas. Ljubav prema klubu jedini je razlog zašto sam se uključio u priču oko Rijeke i ljudi to valjda osjete - rekao je.

U vrijeme dok su Miškoviću skandirali, drugi najvažniji čovjek Rijekina uspjeha, talijanski milijarder Gabriele Volpi, u to je vrijeme već bio kod kuće, negdje u Italiji. Odnos međusobnog povjerenja riječkog je menadžera dovela do jedne od najodgovornijih pozicija u Volpijevom poslovnom carstvu, a Talijana je navela da uloži dio svojih milijuna u NK Rijeka.

S utakmice na posao u Afriku

- Angažman Social Sporta oko NK Rijeka je Volpijeva nagrada meni za dugogodišnju vjernu suradnju - priznao je Mišković. Njegov otac je od 1978. godine radio za Volpija, a današnji predsjednik NK Rijeka Volpijevoj se kompaniji priključio u svojim ranim 20-im godinama. Riječanin rođen 1965., u mladosti je bio golman u Orijentu, ali bez zapaženih rezultata. Iako nije uspio ostvariti nogometašku karijeru, u više navrata je isticao kako mu je sport usadio radne navike i disciplinu koji su mu kasnije koristili u poslovnoj karijeri. Po profesiji je špediter, a u Volpijevoj tvrtki je brzo napredovao i došao do pozicije najbližih Volpijevih suradnika. Mišković danas živi i radi u Nigeriji, a posao mu se odnosi na logistiku u naftnom sektoru. Volpijev Orlean Invest, ključna tvrtka njegova poslovnog carstva, ističe kako do 2 posto prihoda ulaže u socijalne programe, u Nigeriji kroz pomoć bolnicama i humanitarne akcije, a u Europi imaju već spomenutu fondaciju Social Sport.

Kad je lani stigao u NK Rijeka, Mišković je u jednom od prvih razgovora za Jutarnji list kazao kako će i dalje živjeti u Nigeriji, gdje mu je obitelj i radno mjesto, te da će u Rijeku, nakon što se uspostavi klupska organizacija, navraćati svakih nekoliko mjeseci.

S obzirom na to da je u posljednje vrijeme stalno u Rijeci, podsjećamo ga na tu izjavu i pitamo “pati” li mu zbog toga biznis u Nigeriji.

- Ha ha, ne pati. Imam posla više nego ikad, moram isplaćivati plaće za 22 tisuće ljudi. Sada je bila ova euforija oko kluba, i godišnji odmori, pa sam češće ovdje. Već sam se navikao, od Nigerije do Rijeke mi je šest sati leta avionom. To je kao kada netko putuje iz Splita u Zagreb. Netko voli ležati, netko putovati, a netko raditi. Ja volim raditi i putovati - odgovara Damir Mišković.

Preporođeni klub

Uoči njihova dolaska, klub s Kantride bio je u dugovima preko grla. Dugovali su igračima, djelatnicima, dobavljačima, a bio je tu i porezni dug od 18 milijuna kuna koji je, sukladno Zakonu, u procesu privatizacije iz sportske udruge u sportsko trgovačko društvo, pretvoren u vlasnički udio Grada Rijeke. Međutim, da nije pronađen partner koji bi uložio novac, Grad bi teško mogao upravljati klubom jer za to nema sredstava.

- Obavezu o ulaganju 1,8 milijuna eura tijekom tri godine uspjeli smo ostvariti već u godinu i pol dana i time smo stekli uvjete za vlasništvo nad 70 posto dionica kluba. Osnovni je cilj postaviti temelje da klub bude samoodrživ. Smatram da smo sve napravili onako kako treba, i ništa ne bih mijenjao. Nastavljamo istim sustavom, jer kad nešto zacrtam, ne mijenjam to svaki dan - kaže Mišković. Na temelju ulaganja Social Sport sada dobiva 70 posto dionica, a Gradu ostaje 30 posto.

- Odnos s Gradom je vrlo dobar, transparentan, i s naše i njihove strane. Oni rade svoj dio posla, mi svoj, i stvorili smo sinergiju kojom idemo naprijed - kaže Mišković.

Sad je pak, s Rijekom postigao ono što se, kad je početkom prošle godine preuzeo klub, činilo kao nerealna maštarija ako se na Kantridu ne ulupa barem 50 milijuna eura. Talijanski biznismen Gabriele Volpi rekao je tada, prije nego što je njegova fondacija Social Sport preuzela klub s Kantride, da klub vidi u Europskoj ligi, ali Mišković je od početka bio odmjeren s izjavama.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg