DIMNJAČARI KOJI NE DONOSE SREĆU Imaju monopol i prihode od 20 milijuna kuna. Pomoć ostalih nisu željeli

Zagrepčani iz užeg i šireg centra grada na bolan su način shvatili da vjerovanje prema kojem dimnjačari donose sreću baš i ne drži vodu. Punih 40 dana nakon potresa stanari zagrebačkog centra, čije zgrade imaju dimnjake zidane od opeke, još uvijek su bez grijanja i tople vode. Čak i onim domaćinstvima čiji dimnjaci nemaju vidljivih oštećenja, zagrebački dimnjačari odbijaju dati potvrde o ispravnosti dimnjaka. Bez ikakva prethodnog ispitivanja dimnjaka, kažu im da potvrde o ispravnosti neće ni dobiti sve dok postojeće atmosferske bojlere ne zamijene kondenzacijskim, koje preporučuje EU. Bez dimnjačarske potvrde Gradska im plinara odbija priključiti plin koji je preventivno isključen odmah nakon potresa.

Na sastanku kod premijera Plenkovića, održanom 24. travnja, na koji su došli stručnjaci koji procjenjuju štetu u potresu, šef zagrebačkog Zavoda za prostorno uređenje Ivica Rovis, kako doznajemo, iznio je zapanjujući podatak - nakon više od mjesec dana od potresa, u središtu Zagreba je još uvijek oko 20.000 ljudi bez tople vode i grijanja. Hladni radijatori dolaskom toplijih dana više nisu problem, ali život bez tople vode, i to u vrijeme epidemije, opasan je atak na ljudsko zdravlje. Dio Zagrepčana su zbog isključenja plina i studeni koja je uslijedila u danima napokon potresa napustiti svoje domove.

Bez prethodnih ispitivanja

Prema dokumentu kojim raspolažemo, već 24. ožujka, dakle samo dva dana nakon potresa, Dimnjačarska obrtnička zadruga (DOZ), koja ima koncesiju za obavljanje dimnjačarskih usluga na području Zagreba, uputila je dopis Gradskoj plinari u kojem tvrde kako niti jedan dimnjak u užem i širem središtu Zagreba građen od opeke nije siguran za uporabu. Učinili su to bez ikakvih prethodnih ispitivanja svakog pojedinačnog dimnjaka, koje u samo dva dana, sve i da su to htjeli, nisu mogli ispitati. Dopis je potpisao upravitelj Dimnjačarske obrtničke zadruge, Nenad Zrinski. Pet dana nakon potresa, 27. ožujka, napisao je i potpisao “Izvještaj o stanju dimnjaka na području Grada Zagreba nakon potresa”. U njemu navodi da Dimnjačarska obrtnička zadruga kojom upravlja ima dovoljno kompetentnih dimnjačara koji mogu obaviti preglede i reatestiranje dimnjaka, ali kako to ne mogu obaviti sve dok je na snazi ograničenje kretanja zbog pandemije.

Navode i niz drugih “prepreka” zbog kojih on i njegovi kolege ne mogu prekontrolirati dimnjake - neki su stanari u karanteni ili samoizolaciji, neki stanovi prazni i tako dalje, pa tvrde da u njih ne mogu ulaziti bez podrške policije. Iako u tome Izvješću navodi razloge zbog kojih nadležni dimnjačari ne mogu prekontrolirati dimnjake, Zrinski od nadležnih vlasti traži da donesu uredbu kojom će sve zidane dimnjake na području grada Zagreba proglasiti neispravnima. Traži i da se istom tom Uredbom naloži obavezna sanacija svih zidanih dimnjaka u Gradu Zagrebu, i to u roku od šest mjeseci, a u slučajevima u kojima je potrebno i u duljem roku. Iako nisu imali inicijalnu snimku stanja za koju su nadležni upravo dimnjačari, a iz koje bi se precizno vidjelo koliko je dimnjaka od opeke srušeno ili dokazano oštećeno, a koliko unatoč potresu i dalje ispravno, iz Štromarovog Ministarstva graditeljstva već su 10. travnja požurili izjaviti kako svi stanari čiju su dimnjaci razrušeni moraju dosadašnje atmosferske bojlere zamijeniti novim, kondenzacijskim, kao i pripadajućim instalacijama u dimnjacima.

Bo je to hladan tuš za Zagrepčane pogođene potresom. Uz ostale troškove popravka oštećenih stanova, suočeni su i sa zahtjevom da svoje atmosferske plinske bojlere zamjenjuju novim, kondenzacijskim, s pripadajućih instalacijama i novim dimnjacima prilagođenim kondenzacijskim bojlerima. Prema grubim izračunima, cijena ugradnje kondenzacijskih bojlera i s njima kompatibilnih uređaja za dimnjak, kreće se od 15.000 do 20.000 kuna po korisniku, ovisno o visini dimnjaka i snazi bojlera. Koliko je točno srušenih dimnjaka koji će se morati iznova graditi u središtu Zagreba do danas se ne zna, jer zagrebački dimnjačari do danas nisu napravili kontrolu dimnjaka ni snimku stanja. Za Dimnjačarsku obrtničku zadrugu, svi zidani dimnjaci u širem središtu Zagreba i dalje su neispravni.

Od upravitelja Dimnjačarske obrtničke zadruge Nenada Zrinskog pokušali smo dobiti odgovore zašto on i njegovi kolege ni nakon više od mjesec dana od potresa nisu obavili detaljna ispitivanja svakog pojedinačnog zidanog dimnjaka, već Zagrepčanima i dalje masovno uskraćuju pozitivne ateste, uz tvrdnje kako su svi zidani dimnjaci neispravni. Međutim, ni nakon nekoliko dana čekanja, nije nam odgovorio ni na poziv ni na poruku. Dimnjačarska obrtnička zadruga u koju se udružilo 25 zagrebačkih dimnjačarskih obrtnika i jedna dimnjačarska tvrtka koja je u vlasništvu upravo Nenada Zrinskog, dobila je 2015. od Grada Zagreba koncesiju na 15 godina za čišćenje i održavanje zagrebačkih dimnjaka. Ugovor im istječe 2030., i do tada, kad su u pitanju zagrebački dimnjaci, imaju monopol. To znači da nitko s područja Zagreba ne može angažirati dimnjačarsku tvrtku iz nekog drugog hrvatskog grada. Zanimljivo je, međutim, da su uvjeti koje je Grad Zagreb 2015. u javnom pozivu za sklapanje koncesijskog ugovora definirao postavljeni tako da je koncesiju za održavanje dimnjaka u Zagrebu mogla dobiti samo pravna osoba koja zapošljava najmanje 60 dimnjačara.Taj uvjet nije zadovoljavala nijedna dimnjačarska tvrtka u Hrvatskoj osim Dimnjačarske obrtničke zadruge koja je osnovana u rujnu 2014., samo nekoliko mjeseci prije nego što je zagrebačka gradska Skupština objavila natječaj za koncesiju. Osnovali su je dimnjačarski obrtnici koji su i do tada poslovali s gradom.

Damir Krajač / CROPIX

Nenad Zrinski

Dobro posluju

Zadruga, prema financijskim podacima iz Poslovne Hrvatske, od zagrebačkih dimnjaka živi više nego solidno. Prihodi joj iz godine u godinu rastu: 2016. iznosili su 16,67 milijuna kuna, u 2017. porasli su na 20,89 milijuna kuna, a u 2018. na 21,05 milijuna kuna. Podatke o prihodima u prošloj godini nisu još prijavili. Među 184 subjekta u dimnjačarskoj djelatnosti u Hrvatskoj, DOZ je prema prihodima visoko na prvom mjestu - na zagrebačke dimnjačare otpada čak 15 posto ukupnog prihoda u toj djelatnosti. Zadruga je registrirana ne samo za obavljanje dimnjačarskih poslova i ispitivanje dimnjačarskih uređaja, već za ukupno 17 djelatnosti, među kojima su i projektiranje i građenje građevina te stručni nadzor, djelatnost prijevoza i skupljanja otpada, kupnja i prodaja robe... Nadzor nad radom Dimnjačarske obrtničke zadruge obavlja Grad Zagreb, preko gradskog komunalnog redarstva. On ima ovlast kazniti dimnjačare članove zadruge koji krše propise i obaveze iz koncesijskog ugovora. Za kršitelje su predviđene novčane kazne do 6000 kuna.

Građani iz šireg središta Zagreba koji već 40 dana uzalud čekaju grijanje i toplu vodu, na rubu su očaja, a zbog situacije s dimnjacima stižu i prve njihove tužbe protiv države. Zagrepčanin Fayez Risheg, politički konzultant, još se 14. travnja ove godine obratio ministru Predragu Štromaru, Vladi i Ministarstvu gospodarstva, tražeći jasan i decidiran odgovor na pitanje - koja je pravna osnova prema kojoj DOZ kao tijelo s javnim ovlastima, i Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, od stanara Zagreba koji žive u zgradama sa zidanim dimnjacima traže da svoje ispravne atmosferske bojlere zamjenjuju kondenzacijskim. Tražio je da navedu pravni temelj prema kojem se ljude pogođene potresom, čiji su prihodi zbog epidemije smanjeni ili čak presušili, izlaže dodatnom trošku zamjene bojlera te time otežava njihovo ionako nezavidno financijsko stanje. Kako odgovor ni nakon višednevnog čekanja od nadležnih nije dobio, krajem travnja podnio je Europskoj komisiji pritužbu zbog povrede prava Europske unije jer smatra da ne postoji obvezujući zahtjev EU da se postojeći atmosferski bojleri zamjenjuju kondenzacijskim. Podnio je i tužbu Ustavnom sudu zbog kršenja dvaju ustavnih načela: jednakosti pred zakonom i načela da pojedinačni akti državnih tijela moraju biti utemeljeni na zakonu.

Risheg, koji se u konzultantskom poslu, uz ostalo, bavi i pravom EU, ističe da se u Direktivi EZ-a iz 2009. i Uredbi iz 2013., kojima se regulira obaveza ugradnje energetski učinkovitijih grijača prostora predviđa postupna zamjena starih atmosferskih bojlera kondenzacijskim, i to tek nakon što postojeći uređaji zbog dotrajalosti ne budu ispravni. Pri donošenju Uredbe iz 2013., izrijekom se, tvrdi Risheg, ističe kako je u državama članicama EU još uvijek oko 5 milijuna atmosferskih bojlera i s njima kompatibilnih dimnjaka. Zato zahtjevi sadržani u toj Uredbi omogućuju da se na tržište, osim novih, energetski učinkovitijih kondenzacijskih bojlera, i dalje mogu stavljati konvencionalni tipovi atmosferskih bojlera, pod uvjetom da zadovoljavaju ekološke uvjete. To je, tvrdi učinjeno upravo zato da bi se izbjeglo stvaranje nepotrebnih troškova građanima. Veliki proizvođači, poput Vailanta, i dalje, navodi Risheg, proizvode atmosferske bojlere, za koje tvrde da se prema propisima EU mogu stavljati u promet u zemljama članicama Unije.

Štromarovom Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja uputili smo pitanje je li to Ministarstvo od zagrebačkih dimnjačara zahtijevalo da građanima iz središta Zagreba uskrate pozitivne ateste za dimnjake ako atmosferske bojlere ne zamijene kondenzacijskim, i ako jesu, koji je pravni temelj za takav zahtjev. Stigao nam je pisani odgovor: “Ministarstvo graditeljstva nije tražilo od dimnjačarskih udruga uskratu pozitivnog atesta dimnjaka ako se atmosferski bojleri i dimnjaci ne zamijene kondenzacijskim. Predlažemo da kontaktirate one koji te ateste odbijaju potpisati”. Iz Ministarstva su pojasnili kako su građevinske propozicije vezane uz dimnjake detaljno propisane u Tehničkom propisu za dimnjake donesenim 2007. godine. Na traženje Jutarnjeg lista da nam decidirano i jasno odgovore je li zamjena atmosferskih bojlera kondenzacijskim obavezna prema pravu EU ili nije, iz Ministarstva graditeljstva, nakon višednevne prepiske, odgovorili su nam da odgovor na to pitanje potražimo od Ministarstva gospodarstva.

Iako tvrde da obaveza zamjene atmosferskih bojlera kondenzacijskim nije došla od njih, u Štromarovom Ministarstvu uporno ponavljaju kako će Zakonom o obnovi Zagreba koji pripremaju, onim Zagrepčanima koji postojeće atmosferske bojlere i dimnjake zamjene kondenzacijskim trošak te investicije biti sufinanciran, odnosno refundiran. Na pitanje u kojom točno postotku će biti sufinanciran, ne daju precizan odgovor.

Za mišljenje o situaciji u Zagrebu pitali smo i Dejana Lončarića, voditelja Grupacije dimnjačara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Njegova dimnjačarska tvrtka ima koncesiju za održavanje i čišćenje dimnjaka u Osijeku i još nekim gradovima u Hrvatskoj.

Loše procjene

- Ne možete sve dimnjake u središtu Zagrebe od zidane opeke samo zato što je bio potres proglasiti neispravnima i uskratiti pozitivan atest, a da ih prethodno niste ispitali. To je otprilike kao kad bi ministar zdravstva na temelju samo 30.000 ljudi testiranih na koronu izjavio kako su svi u Hrvatskoj pozitivni na virus. Ne razumijem također zašto su zidane dimnjake u središtu Zagreba proglasili neispravnima, a, primjerice, one u Prečkom koji su isto zidani od opeke i jednako su se tresli u potresu -nisu - kazao nam je Lončarić. Ovlašteni dimnjačari, tvrdi, ne smiju davati paušalne ocjene. Njihovo mišljenje o svakom pojedinom dimnjaku mora biti utemeljeno na vrlo preciznom opisu stanja i dokazima.

- Dimnjačari su na temelju postojećih propisa dužni obavljati godišnju kontrolu i čišćenja dimnjaka, i o svakome od njih voditi dokumentaciju. To znači da svaki dimnjak u gradu Zagrebu, ako su kolege svoj posao obavljali prema propisima i koncesijskom ugovoru, mora imati svoj “zdravstveni karton”, u kojem se vode podaci o tipu i tehničkim karakteristikama dimnjaka, te o svakom kontrolnom pregledu, nedostacima i intervencijama. Ta je arhiva polazišna točka od koje su nakon potresa trebali krenuti u “češljanje” dimnjaka u zagrebačkom središtu, u ispitivanje i sastavljanje detaljnog izvješća o svakome od njih - kaže Lončarić. Hrvatska se, tvrdi spomenutim propisom i prije ulaska u EU prilagodila standardima gradnje dimnjaka koji su bili na snazi u Uniji. U zgradama i kućama čiji su dimnjaci građeni nakon 2007. ugrađuju se kondenzacijski bojleri jer atmosferski nisu kompatibilni s njima.

Naime, kada na dimnjak priključujemo uređaje za loženje (kombi kondenzacijski bojleri), tada dimnjak mora zadovoljavati karakteristike za vlažne uvjete što dokazuje ovlašteni projektant proračunom Kako bi se ti uvjeti zadovoljili, nužna je, sanacija dimnjaka od opeke. Ako sanacija dimnjaka nije moguća, tada projektant može predvidjeti izgradnju novih dimnjaka. Za dimnjake koji u potresu nisu razrušeni, nego samo oštećeni, ili na kojima nema vidljivih oštećenja nakon ispitivanja, treba napisati detaljno izvješće - što je oštećeno do koje razine, kako bi dalje ovlašteni projektanti mogli napraviti plan sanacije.

Nudili pomoć

Kod onih za koje se ispitivanjem utvrdi da su ispravni, već su trebali izdati pozitivan atest kako bi ih ljudi mogli koristiti, ispričao nam je Lončarić.

- Bilo bi, naravno, idealno kada bi se svi atmosferski bojleri mogli zamijeniti kondenzacijskim, ali ne sada u ovim okolnostima, kad su ljudi stradali u potresu, i ne bez točnog detektiranja koji dimnjak ne valja, što kod njega ne valja i što točno treba napraviti, kazao nam je Lončarić koji je upozorio na još jedan važan detalj.

- Sve kontrole dimnjaka, pa i ove nakon potresa, moraju se obaviti po cijeni propisanoj cjenikom, koji je dio koncesijskog ugovora. Vidim da su kolege iz Zagreba naveli da je cijena pregleda dimnjaka nakon potresa 625 kuna, i da to računaju kao dodatni dimnjačarski posao. Ne možete nakon sklapanja koncesijskog ugovora i mimo javne nabave dodavati neke dodatne cjenike jer bi u tome slučaju pravila javne nabave izgubila svaki smisao, tvrdi Lončarić. Dodaje i da je Grupacija dimnjačara pri HGK odmah nakon potresa Dimnjačarskoj obrtničkoj zadruzi ponudila pomoć.

Dejan Lončarić

- Bili smo svjesni da je “češljanje dimnjaka” opsežan posao, i kolege iz Osijeka, Rijeke, Vukovara već dan nakon potresa javili su se DOZ-u i ponudili pomoć. Kolega iz Rijeke čak je napravio i tabelu koja bi sadržavala sve bitne informacije koje za svaki dimnjak treba prikupiti i koje bi se komunicirale s građanima po njihovom pozivu za kontrolom dimnjaka. Međutim, kolege iz Zagreba odgovorili su nam da im pomoć ne treba. Zagrebačkim vatrogascima stigla je pomoć iz cijele Hrvatske, inženjerima građevine, statičarima također, svi su se digli na noge. Samo su dimnjačari rekli da im pomoć ne treba i već 40 danas se vrte u krug, kaže.