Razbijene svjetiljke javne rasvjete, iskrivljeni ili propucani prometni znakovi i putokazi, devastirane klupe u parkovima, prevrnuti kontejneri za smeće i košare za otpatke, lažnim grafitima uništena pročelja zgrada u spomeničkoj jezgri, vulgarnim dosjetkama išarani javni zahodi, a kao posebno upečatljiv primjer pamtimo i huligana koji je svojim terencem preoravao cvjetne nasade ispred HNK...
Sve što je javno dobro, zajednička imovina Grada i njegovih građana, na meti je vandala, policijskom terminologijom svrstanih u kategoriju “nepoznatih počinitelja”.
Njihovo neprivođenje i nekažnjavanje ohrabruje njima slične, a urbani vandalizam širi se poput epidemije. U najekstremnijim slučajevima taj se huliganizam pretvara u nasilje nad ljudima, koje je posljednjih godina snažno eskaliralo, osobito u maloljetničkoj populaciji.
Ljudi spremni na fizički obračun zbog ogrebotine na automobilu zadobivene u prometnoj nezgodi (jer je posrijedi privatno vlasništvo) posve su ravnodušni prema uništavanju javnih dobara koja, naposljetku, kao porezni obveznici, plaćamo iz svog džepa.
Privatno vlasništvo nedodirljiva je svetinja, a javno je dobro prepušteno “udri, ubij” filozofiji uličnih bandi.
Riječ je, zapravo, o vrlo raširenom licemjerstvu gradomrzitelja koji sebe smatraju urbanim stanovništvom, a sva bi javna dobra najradije sravnili sa zemljom, dok će svoje vlasništvo braniti kalašnjikovom.
Sociološke i psihološke analize uzroka takvog ponašanja daleko bi nas odvele, ali minimum koji imamo pravo očekivati jest hvatanje i oštro kažnjavanje vandala, od kojih su mnogi maloljetni. Naša je policija dosegnula punoljetnost pa stoga nije nerealno od nje očekivati da obuzda maloljetne delinkvente, najčešće uništavatelje gradske imovine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....