Sve je bilo spremno za veliki okršaj Senne i Schumachera, a onda su tri stravične nesreće vikend zavile u crno. Sennina smrt pamti se do danas i inspirirala je brojne promjene koje su spasile desetke života Dani prije Velike nagrade San Marina koja će se održati 1. svibnja 1994. obilježeni su fenomenalnom atmosferom. Tisuće navijača Ferrarija, čija je tvornica u susjedstvu staze u Imoli, slijevali su se na stazu i svi su s uzbuđenjem iščekivali veliku borbu Michaela Schumachera i Ayrtona Senne, dvojice vozača za koje se govorilo ne samo da su wunderkindi, nego i da će obilježiti cijelu sezonu 1994.
Stvari su bile malo manje vesele u Williamsu, gdje je Senna sa svojim timom pokušavao naći rješenje za probleme koje su ih spriječili da pobjede u prve dvije utrke sezone. Na Sennin zahtjev, mehaničarski tim je napravio niz promjena na Williamsovom bolidu prije utrke u Imoli. I Senna i njegov timski kolega Damon Hill su se kleli da je auto gotovo potpuno nevozljiv.
Da vikend možda neće tako dobro teći pokazalo se već u petak, dva dana prije utrke. Rubens Barrichello u Jordanovom bolidu bio je drugi u ukupnom poretku prvenstva, a Brazilca su smatrali ne samo Senninim štićenikom već i zvijezdom u usponu. U petak ujutro Barrichello je izletio sa staze, poletio zrakom i udario u gume naslagane uz zid. Udar je bio toliko silovit da su gledatelji bili sigurni da ga se nije moglo preživjeti. Čak i da je Barrichello preživio, pitanje je bilo u kakvom je stanju.Barrichello je izvučen i prebačen u bolnicu, a ubrzo je ondje stigao i Senna. Nije mogao vjerovati što ga je tamo dočekalo. Barrichello je bio potresen, ali uglavnom neozlijeđen. Slomio je nos, ali je za dlaku izbjegao smrt. Dobre vijesti su se ubrzo proširile među timovima i svi su hvalili čvrstoću bolida koje su vozili te se to pretvorilo u proslavu sigurnosti F1. Iako potreseni događajima od petka, vozači su se pojavili puni samopouzdanja za kvalifikacije u subotu. Svih 27 vozača je izašlo na stazu u namjeri da postave najbrži krug vikenda.
Samo 26 ih se tog dana vratilo u garaže.Negdje pri kraju poretka vozača našao se Austrijanac Roland Ratzenberger, koji se mučio u utrkama cijelu sezonu 1994. u relativno malom Simteku. Ratzenberger je napravio grešku u kvalifikacijama i oštetio prednje krilo svog bolida. Odlučio je ne otići u garažu i popraviti ga, nego je pokušao postaviti još jedan brzi krug. Ogroman pritisak na krilo u zavoju Tamburello slomio je krilo i bacio ga pod bolid. Ratzenberger je izgubio kontrolu nad autom i udario u zid pri gotovo 320 km/h. 25 sekundi kasnije FIA-in doktor Sid Watkins je stigao na mjesto nesreće. Uspio je ponovno pokrenuti Ratzenbergerovo srce te je brzo prebačen u bolnicu u obližnjoj Bologni. Sve što su doktori mogli tamo učiniti je proglasiti smrt.Atmosfera u boksovima u nedjelju ujutro bila je katastrofalna. Iako je pred njima bio predivan proljetni dan, činilo se da se tamni oblak nadvio nad Imolu. Nakon zagrijavanja, Senna je zamolio mehaničare da ništa ne mijenjaju, jer je bio potpuno zadovoljan bolidom.
U dva popodne svjetla su označila start utrke koja je zauvijek promijenila Formulu 1. Nije prošlo ni nekoliko sekundi kad su se uz stazu pojavile žute zastave. Pedro Lamy je udario u JJ Lehtoa, čiji se bolid ugasio na startu. Udar je bio stravičan, komadi bolida su odletjeli u publiku, no sve je završilo manjim ozljedama. Safety car, koji je uveden sezonu ranije, izašao je na stazu kako bi se pokupili komadi dva skršena bolida. Senna je divljao. On, ali i ostali vozači, znali su da je Safety Car, Opel Vectra, prespor i da gube toplinu u gumama i kočnicama. Senna je čak došao uz bok Safety Caru i signalizirao mu da ubrza, no uzalud. Vectra nije mogla brže.U petom krugu, Safety Car je maknut i utrka je mogla krenuti dalje. Dva kruga kasnije, dogodilo se nezamislivo. Sennin bolid izletio je sa staze u zavoju Tamburello pri brzini od 300 kilometara na sat. Ayrton je uspio malo zakočiti, pa se brzina udara procjenjivala na nekih 210 km/h. Udar je bio strašan i kamera na bolidu pokazivala je da se Senna ne miče. Watkinsu je trebala cijela minuta da stigne do Senne, a kada je stigao na mjesto nesreće znao je da nije dobro.
Dok su čekali helikopter, Watkins je na licu mjesta napravio traheotomiju kako bi Senni pomogao disati.Glasine su odmah počele kolati. Jedni su tvrdili da je Senna poginuo na licu mjesta. Drugi da je samo slomio prst. Samo je jedno bilo sigurno, svi su vozači jedva čekali da ta prokleta utrka završi.
Na kraju je pobijedio Schumacher. Mnogi su ga godinama kasnije kritizirali što je slavio pobjedu na podiju, no u tom trenutku nitko nije znao koliko je stanje ozbiljno. Kad je u boksu saznao da je Senna u komi, svjedoci kažu da se zakleo da se više nikada neće utrkivati. Za to je vrijeme upravitelj utrke pregledavao uništeni Sennin bolid i unutra pronašao Austrijsku zastavu koju je Senna mislio izvjesiti na kraju u čast Ratzenbergeru.Dok se sve to zbivalo, doktori su u 16.30 objavili da je Sennin mozak oštećen i da je u komi. U 18.05 izdali su priopćenje da je Senna mrtav.
Svijet bio je devastiran. U Brazilu je proglašeno tri dana žalosti. Na sprovodu je bilo tri milijuna ljudi. Smrt nije bila ništa novo u svijetu Formule 1, no nikada svijet nije toliko snažno reagirao, što je dovelo do velikih promjena u pravilima. Ratzenbergerova smrt dovela je do uvođenja HANS-a koji su spasili stotine života. Kacige su postale čvršće i dobile deblje vizire, što je spasilo Felipea Massu 2009. godine, a od 1999. kotači bolida u Formuli 1 dodatno su pričvršćeni sajlama za šasiju, kako ne bi mogli ozlijediti vozača ako otpadnu.Senna je poginuo, ali naslijeđe koje je ostavio iza sebe živi i dalje. Kroz inspiraciju koju je dao drugim vozačima, kroz promjene koje su napravljene u pravilima i kroz sjećanje koje je ostalo u njegovim najvećim fanovima.
U sljedećem broju Auto kluba koji izlazi u petak 3. svibnja svi čitatelji će na dar dobiti poseban prilog o Senni na 52 stranice u kojem vas čeka cijela priča o jednom od najbolji vozača F1!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....