Premda smo koncem prošlog stoljeća, pogotovu u metropoli, svjedočili jalovim naporima da ih se izopći, “jer nisu naši”, ćevapi su bili i ostali najpopularniji fast food i u našem gradu. Burgeri jesu prokrčili svoj put na vihoru sa zapada, no ćevap kakav poznajemo i dalje ima najbrojniju publiku.
Ovdje nam nije namjera napraviti još jedan popis najboljih, provjerenih adresa, nego ukazati, ili podsjetiti, na neke koji - barem izvan vaše uobičajene rute - nisu u fokusu, osim mikrolokalno, i uvijek ostaju u sjeni obližnjih, “sjajnijih” destinacija. Prva tri koji nam padaju na pamet:
Dvije žarulje, Heinzelova 74
Na našem testu gradskih ćevapa prije nepune dvije godine bili su pravo otkriće. Na svu sreću, preživjeli su pandemiju, opstali i, osim što su izgarali kroz dostavu, uspjeli su na svoj roštilj leskovačke škole zasluženo navući vjernu publiku. I to samo dvjesto metara od gastro distrikta poslovne Radničke. Pa se onda, na toj skromnoj terasi, često vide i mladi menadžeri koji zabace kravatu preko ramena…
I pljeskavica im je jako dobra, a možete odabrati, na skali od 1 do 5, koju ljutinu želite.
Velika porcija odličnih ćevapa od čiste junetine u lepinji, s lukom, stoji 43 kune, mala 33.
Bistro Ponikve, Jagnjedje 1
Restorani uz nogometna igrališta uvijek imaju roštilj, a najčešće i pečenja - janjetinu odojke, naravno uz gablece. Ovaj, na sjevernoj bandi igrališta NK Ponikve, ima samo roštilj. Tu gazda sve radi sam. Kad kažemo sam, to znači: sam nabavlja meso iz svojih pouzdanih izvora (junetina od jednog mesara, svinjetina od drugog, piletina i puretina od trećeg), sam ga melje, mijesi začinjava i oblikuje, a često osobno i peče, uz dvije pomoćnice. Čak i ako ne preferirate sitnije mljevenu junetinu u ćevapima, ovo je toliko ukusno, sočno i dobro ispečeno da se morate vratiti.
Ćevapi s lepinjom i lukom stoje 45 kuna.
Krčma Kod Marka, Ul. dr. Franje Tuđmana 21, Rakitje
Na staroj, “betonskoj” cesti prema Samoboru, nedaleko od podsusedskog mosta preko Save, kultno je mjesto ćevapčićarskih hodočasnika. Postoji od šezdesetih i nije se puno promijenilo. Tada još, naime, u Zagrebu i okolici nismo znali za lepinje i somune, a ćevapčići su bili maleni, posluženi uz običan kruh. Tako je i sada: na meniju su samo ražnjići i ćevapčići, ništa više.Ćevapi su maleni (zahtjevniji gladuši znaju naručiti dvije porcije), perfektno su ispečeni, ružičasti iznutra, a uz njih na tanjuru dobit ćete samo luk, koji pažljivo biraju. I sa strane, u košarici, par šnita na roštilju popečenog bijelog kruha. Ne vole taj minimalizam svi, no ima nas koji smo ozbiljno navučeni.
Porcija ćevapčića stoji 42 kune.
