Kraj najpoznatijeg slavoluka u Istri, "Zlatnih vrata", u srcu Pule nalazi se restoran Istrian street food & wine Gagliardo by Boccaporta. Drugačiji pristup street foodu, kroz suradnju s lokalnih obrtnicima i OPG-ovcima, vrlo ljubazno osoblje, pravo je osvježenje za gastronomsku scenu u najvećem gradu Istre. Uređenje unutrašnjosti restorana inspirirana je bogatom pulskom povijesti kroz slike, a detalji koji podsjećaju na doba Italije pogoduju ugodnoj atmosferi.
Inače Gagliardo je naziv za najvećeg istarskog vola u stadu, a izvorno na talijanskom jeziku znači robustan i snažan, a tako je i nona Ana nazivala vlasnika ovog restorana kada bi je zadirkivao kao dijete. Vlasnik Gagliarda je mladi Gianluca Draguzet, sin poznatog pulskog ugostitelja Tonija Draguzeta, vlasnika proslavljene istarske konobe Boccaporta, koji nas je i dočekao na ulazu. Iako inače uvijek kad posjetimo Pulu, pronađemo slobodno mjesto, ove subote morali smo čekati. Na vanjskoj terasi bilo je slobodnih stolova, manje nego u turističkoj sezoni, no svakako je bilo prehladno za objed vani. Desetak stolova, dekoriranih još u ljubavnoj tematici uslijed nedavnog Valentinova, pratila je i dekoracija crvenih balona u obliku srca.
Ubrzo nakon što nas je vlasnik smjestio za već postavljen stol, prilazi konobar i nudi zanimljive jelovnike od 4 stranice preklopljene kao knjižicu. Na naličju su ispisane priče o povijesti Pule i Slavoluku Sergijevaca koji vidite kroz prozor restorana. Na preporuku konobara naručujemo domaće vino i bruskete s carpacciom od junetine, rukole i grana padana, te bruskete s mariniranim i slanim srdelama, mladim špinatom, kapulom, suhim pomidorima i umakom. Stižu nam na stol praktično poslužene bruskete na jednoj dasci.
Premda su bruskete bile napravljene od finog domaćeg kruha, savršeno hrskave i začinjene domaćim maslinovim uljem, carpaccio je na stol stigao jako hladan, a na nekim komadima bio je vidljiv i još prisutan led. Također nismo bili upozoreni da nema mladog špinata, pa nam je na brusketama sa srdelama poslužena rukola, a kapulu i suhe pomidore nismo nigdje pronašli.
Kao pravi ljubitelji tjestenine i rižota, za glavno jelo odlučili smo se za rižoto s vrganjima i gamberima, fuže s tartufima i skutom, te za zapečene raviole punjene sirom i špinatom. Premda je restoran bio pun ljudi, hrana je stizala izuzetno brzo. Rižoto je bio lijepo kremast, no nabacana rukola na vrhu i tek jedna cijela cherry rajčica kvarile su izgled ovog jela. Gambera je bilo sasvim dovoljno, a vino je bilo lijepo osvježenje uz kozice i vrganje.
Ručno rađeni fuži perfektno su bili skuhani, a nježno su se stapali sa skutom umiješanom s tartufatom i povrh ribanim crnim tartufom.
Iako je fuže moguće pronaći u većini istarskih konoba, domaće raviole punjene sirom i špinatom nećete moći kušati svugdje. Ravioli su u keramičkoj bijeloj posudi očito stigli direktno iz pećnice na stol jer je umak i dalje krčkao. Kombinacija sira i špinata unutar domaće tjestenine bili su pogodak dana.
Svakako bismo preporučili da ne dođete siti, jer su porcije doista velike, a treba biti mjesta i za desert. U ponudi slastica imaju tiramisu, krempitu i dnevni kolač, a svi su napravljeni u konobi Boccaporta u vlasništvu gazdina oca. Odlučili smo se za tiramisu i nismo pogriješili. Da moramo birati favorita među jelima koja smo ovdje probali, dvoumili bismo se između raviola i ovog tiramisua - savršen omjer kave, čokolade i kreme, ne pretežak desert, bio je zasigurno najbolji slijed.
Iako je ponuda ovog restorana mala, na meniju su i riblja i mesna jela, a odnedavno ponudu su proširili i dnevnim menijem koji služe do 14 sati. Cijene su mu pristupačne, od 8 eura, ali nemaju dostavu.
Vinske večeri četvrtkom, promocija mladih istarskih vinara i muzika uživo vikendom već su rutina ovog malog lokala. Gagliardo bi, unatoč greške s brusketama, mogao postati moderna priča koja u središtu Pule uspijeva donijeti drugačiji istarski street food.