Krčma Gabreku 1929. postoji više od 90 godina. To je vrijedno pažnje samo po sebi, osobito s obzirom na kretanja na hrvatskoj gastronomskoj sceni, no uzmemo li u obzir njezinu lokaciju i afinitete domaće publike koja cijeni tradiciju više od svega, zapravo ne iznenađuje.
Ponuda je koncipirana oko specijaliteta kakvi se često nađu nedjeljom na stolovima u kontinentalnoj Hrvatskoj, ali i šire, uz nekoliko odličnih iznenađenja. Jedinstven položaj nedaleko od šume kumovao je tome da su se na jelovniku našla i brojna jela s gljivama, što smo na najbolji način iskoristili tijekom našeg posjeta.
Odlučili smo početi kasni ručak juhom od više vrsta šumskih gljiva, a uz to su nam poslužili i usitnjene bučine golice te dodatni posip od mljevene sušene mrke trubače (40 kn). Porcija juhe je dovoljna za dvoje ljudi (ako ne i tri), a kada u Gabreku završite nakon istraživanja obližnjih šuma, vjerujemo da sjedne doista savršeno. Posip od samljevenih sjemenki bio je odličan dodatak jer je davao detalj hrskavosti juhi koja je bila gusta, kremasta i bogata, s velikom količinom različitih gljiva. Bila je dobro začinjena i izdašna te za svaku preporuku.
U Gabreku imaju dobru ponudu specijaliteta spravljenih od iznutrica, čemu smo se posebno razveselili pa smo naručili teleći mozak s jajima i gljivama (78 kn) te pohane brizle (69 kn) koje dolaze s limunom i tartarom. Brizle su imale odličan, hrskav poh koji uopće nije bio mastan, dok se samo meso topilo u ustima. S obzirom na to da je nježnog, ali divnog okusa i kremaste teksture, ne bi bilo loše da su komadi bili manji kako bi svaki zalogaj bio ujednačen, no to nije utjecalo na oduševljenje za stolom. Kajgana s mozgom bila je također meka i podatna, ali možda čak i previše jer su se svi sastojci spojili u smjesu i nisu se teksturom pretjerano razlikovali. Porcija je svakako izdašna pa preporučujemo dijeljenje.
Mladi pečeni vepar s brusnicama i njokima (110 kn) došao je u gustom i pomalo slatkastom umaku koji bi mogao zasmetati onima kojima slatkoća i meso nisu idealan par, iako se kod divljači inače sjajno slažu. Brusnice su dale dobrodošlu gorčinu i kiselkastost zalogajima, dok su domaći njoki bili kompaktni i jako dobri na zagriz, ukusnog tijesta, ali nenametljivi. Patka s mlincima imala je na dijelovima izrazito slanu kožu, što je dobro došlo kad bi se u istom zalogaju miješali i kuhani mlinci koji su bili gotovo nezačinjeni. Dobro bi im došlo i malo masnoće od pečenja, ali su zato bili u balansu s patkom. Nisu svi dijelovi mesa bili jednako sočni i meki, ali došli smo kasno popodne pa je vjerojatnost da je patka čekala malo narudžbu dosta izgledna.
Svi kojima je palačinka omiljeni desert kod Gabreka će doći na svoje ako uspiju odabrati s dugačkog i gusto ispisanog popisa mogućih kombinacija okusa. Najpovoljniji izbor su starogradske palačinke sa šećerom i limunom za 20 kuna, dok ćete najviše za porciju izdvojiti 45 kuna za palačinke u vinskom ili šato umaku. Mi smo desert ovaj put propustili, ali se vraćamo probati idućom prilikom.
Hrana: 8/10
Ambijent: 7/10
Usluga: 8/10
Vrijednost za novac: 8/10