Restoran Boban u samom centru Zagreba, na adresi Gajeva ulica 9, posljednjih je godina dobio status jednog od najpopularnijih među turistima, pa čak i zicera kada su u pitanju klasici s kojima se ne može puno pogriješiti. Mnogi zagrebački gurmani reći će kako je ponuda ovdje pomalo dosadna i uglavnom izbjegavati sjesti na uvijek dobro popunjenu terasu ispred restorana, ali mi smo se ovih dana u Boban zaputili s namjerom. Htjeli smo, prije svega, pojesti tanjur dobre tjestenine i u toj smo namjeri i uspjeli.
Svratili smo ovdje na jedan običan radni dan oko 13 sati, kada je sunce još prilično jako udaralo i zrak je bio težak. Međutim, i u takvim uvjetima, Boban je bio dobro popunjen, iako moramo priznati, više je stolova bilo zauzeto unutar restorana nego na prednjoj i stražnjoj terasi. Bili smo dovoljno hrabri da na +30 sjednemo na terasu u stražnjem dijelu restorana, ali srećom, skrivena je od sunca i dovoljno ugodna, pa i nismo previše pogriješili. Jedini problem bio je što osoblje u stražnji dio terase nije previše zalazilo pa smo na pojedina jela i vino morali nešto dulje čekati.
Bez previše okolišanja, za predjelo smo naručili carpaccio od sabljarke (17 €) i parmigianu (9 €), za glavno jelo agnolotte punjene brancinom (17 €) i pacchere s raguom od janjetine (24 €) i za desert kuglicu od lješnjaka i vanilije (7 €) te tiramisu s domaćim piškotama i narančom (6 €). Uz to, popili smo i čašu Matoševićeve Grimalde (8 €), Krauthakerove Graševine Mitrovac (6,35 €) te Rizman Syrah (7,80 €) i odmah primijetili kako je osoblje prilično velikodušno pri točenju vina u čaše, što nam, naravno, nije nimalo smetalo.
Boban inače ima prilično opsežnu vinsku listu, s koje nešto više od desetak vina toče na čaše, a ponose se i suradnjom s vinarijom Saints Hills, s kojom su napravili seriju vina Saints Hills & Boban, koja također nude na čaše.
Carpaccio smo naručili iz njihove dnevne ponude jela, a poslužen je s umakom od marakuje i kaparima. Sabljarka je bila rezana tanko poput papira i cijelo jelo bilo je izrazito lagano. Voljeli bismo samo da se umak od marakuje osjetio u većoj mjeri, kako bi jelu dao više svježine. Kapari su bili dobar dodatak, ali voljeli bismo da su s njima učinili nešto više, primjerice zahrskavili ih.
Parmigiana je bila ukusna i slasna, slatkasta, točno onakva kakvu smo nekoliko dana ranije i sami napravili kod kuće i baš nam se svidjela. Porcija nam se na prvu nije činila prevelikom, što je sasvim u redu budući da je u pitanju predjelo, no na kraju smo shvatili da je prilično zasitna i bilo nam je drago što smo za glavno jelo naručili tanjur tjestenine, a ne neko od težih, mesnih jela, koje u Bobanu također imaju na meniju (odresci, pohani teleći kotlet...).
Obje tjestenine, koje smo naručili za glavna jela, bile su dobro skuhane i nježne, svilenkaste teksture. Agnolotti punjeni brancinom u beurre blanc umaku s limunom i bosiljkom bili su bogato punjeni smjesom koja nas je podsjetila na bakalar na bijelo, bila je blaga i kiselkasti umak zapravo je dominirao nad ribljim punjenjem, ali bio je ukusan i ne bismo se žalili i da smo naručili samo domaću tjesteninu u tom finom, kremastom, a svježem umaku.
Paccheri s raguom od janjetine, džemom od višnje i peperoncinom posluženi su sa stracciatellom i uljem od peršina i sam ragu bio je zbilja moćan, ali ne i pretežak. Džem od višnje jelu je dao dozu osvježenja, a pepperoncino baš i nismo osjetili. Korektno i zbilja zasitno.
Na listi deserata bilo je nekoliko opcija, od meringa kora s kremom od mascarponea i svježim voćem, preko čokoladnih slastica, pa sve do crème bruléea s pireom od jabuka i karamelom, orasima i arancinima. Nismo odabrali ništa navedeno već kuglicu s parfeom od vanilije i lješnjaka, crumbleom, bijelom čokoladom, pistacijom i slanom karamelom, te tiramisu s domaćim piškotama, čokoladom i narančom. Deserti su bili pomalo teški, kuglica je imala nekakav nedefinirani okus, ali svi dodaci bili su ukusni, dok je krema za tiramisu bila gusta i moćna, ali ju je dodatak naranče malo razblažio i osvježio.
Sve u svemu, zaključili smo na kraju ručka, u Boban bismo se vratili na dane kada nam se o ručku ne da previše razmišljati i samo želimo pojesti tanjur dobre tjestenine. Uz to bismo obavezno popili čašu vina i za 20 - 30 eura iz restorana u centru Zagreba, vjerujemo, izašli prilično zadovoljni i lijepo siti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....