Postoje tek nešto manje od godinu dana, ali čini se da je publika već prepoznala vrijednost jedine prave zagrebačke taquerije, jer za vrijeme naše večere terasa u Catu u zagrebačkoj Vlaškoj neprestano je bila puna. A i u samom restoranu stalno su se izmjenjivali gosti. Ovdje smo svratili na jednu običnu srijedu poslijepodne, na još jedan prevruć dan u Zagrebu, zbog čega nismo bili nešto posebno dobro raspoloženi, no to se promijenilo vrlo brzo, za što je uvelike zaslužan način na koji nam je pristupilo osoblje, ali i sam doživljaj hrane.
U Catu sve što mogu rade sami, što je bila prva stvar koja nam se posebno svidjela kod ovog mjesta. Druga stvar bili su odlični kokteli, a treća i najvažnija, slasna hrana. Iako smo, gladni i zaneseni atmosferom, odmah na početku poželjeli naručiti gotovo sve s menija, ljubazno osoblje udijelilo nam je pokoji savjet, svoja opažanja vezana za varljivu veličinu porcija i zajedničkim dogovorom došli smo do kompromisa.
Naručili smo dva predjela, hrskavi čips od plavog kukuruza (7 €) i tuna tostadu (5 €), a od tacosa smo odabrali novi El Pastor sa svinjetinom i ananasom, zatim Chorizo Camaron s domaćom chorizo kobasicom, kozicama, kukuruzom i spicy majonezom te Sanchopatlidzanzo s patlidžanom i pistacijama. Budući da su nam oči bile velike i gladne, osoblje nam je predložilo da od sve tri vrste uzmemo po dva tacosa, iako u porciji inače dolaze tri, a zatim su nam na poseban pladanj stavili još i po jedan taco s piletinom, s junetinom i sa svinjetinom, kako bismo ih mogli kušati.
Na prvu nam se njihov prijedlog svidio, ali ubrzo smo shvatili da je u pitanju zbilja puno hrane. Desert smo, stoga, ipak odlučili preskočiti, ali informacije radi, u pitanju je bila pita sa slanim krekerima i kremom od limete. Ako ništa drugo, zvučala nam je baš dobro.
Oba predjela bila su odlična, ali čips od plavog kukuruza poslužen uz guacamole i pico de gallo (meksička salsa od rajčice, luka, jalapeño paprika, korijandra i limete) svidio nam se baš jako. Hrskav, slastan, dobro začinjen, ma mogli bismo pojesti cijelu zdjelu. Dodaci su isto bili odlični, a posebno bismo pohvalili superslatke i osvježavajuće rajčice.
Tuna tostada došla je u jednom komadu pa smo je nožem podijelili napola. U pitanju je bila bogato nadjevena tortilja s komadićima svježe jadranske tune i salsa brujom. Lagano, puno svježine i okusa i baš fino.
Zatim smo se bacili na tacose. Kombinacija svinjetine u adobu i ananasa bila nam je vrlo dobra, ali ono što nam se ovdje posebno svidjelo jest punoća okusa i blaga slatkoća tortilja koje u Catu rade sami. Ananas i meso, ponovno slatko i slano, također su bili dobro izbalansirani i taco je bio slastan.
Probali smo zatim taco s chorizo kobasicom, kozicama, kukuruzom i spicy majonezom. Bio je srednje ljutkast i zbilja bogato nadjeven pa nam je u jednom trenutku nadjev počeo ispadati i ovdje smo se jednostavno pomirili s činjenicom da ćemo uprljati barem jedan dio odjeće, što se do kraja večere i dogodilo. Ovdje smo shvatili i da ćemo se vrlo brzo zasititi i počeli preispitivati svoje životne odabire.
Treća varijanta tacosa s baba ganoush namazom od patlidžana, pico de gallo salsom i pistacijom bio je fin, ali prevladavala je kremasta tekstura pa nam je nedostajalo malo razigranosti. Također, ovaj je bio dosta težak i moćan i voljeli bismo da je u punjenju bilo manje patlidžana, a više svježih, kiselkastih dodataka.
Ako smo nakon tacosa s chorizom bili puni, sada nam je definitivno bilo već dovoljno hrane pa smo iduća tri tacosa s različitim punjenjima samo probali. Birria tacos s mekom junetinom došao je u kombinaciji sa začinjenom juhicom za umakanje, što nam se prilično svidjelo, jer je svaki zalogaj bio još sočniji.
Zatim smo isprobali tacose s piletinom, koji su, uz one s chorizom, bili najljući. Pileći je bio i jedan od uzbudljivijih, jer je poslužen uz salsu machu (s chipotleom i kikirikijem), guacamoleom i hrskavim kukuruzom, koji nam se posebno svidio i svojom je slatkoćom i hrskavošću razbio težinu i ozbiljnost svih ostalih namirnica. Bio je slastan, taman dovoljno ljut da nas lagano zapeku usne, ali da i dalje osjetimo okus svega što jedemo. Carnitas s konfitiranom svinjetinom, narančama, cimetom i tomatillo salsom bili su dobri, iznimno aromatični (ovi bi mogli biti posebno slasni kad malo zahladi), ali ponovno su sadržavali previše mesa i sve je jednostavno bilo preteško.
Na kraju večere, nakon Spicy Margarite (10 €), Palome (10 €) i Nixta Spritza (9 €) s likerom od kukuruza, koktela koji su nam svi do jednog bili fantastični, i onog što nam se na kraju učinilo kao bezbroj pojedenih tacosa, zaključili smo kako bismo se u Cato definitivno vratili na kakvu ipak malo lakšu večeru. Jer, ugodno osoblje, atmosfera i kul ambijent stvorili su dojam da se nalazimo u jednom od najzabavnijih restorana u gradu i ovo ćemo iskustvo još dugo pamtiti. A to je itekako dovoljan razlog da se vratimo po još.
Plus, Cato je pet friendly pa ovdje možete svratiti i sa svojim ljubimcem (i nitko se neće ljutiti čak i ako ljubimac koji put tijekom večere ispusti glas).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....