U subotnje jutro put začinske crvene paprike odveo nas je na Paprikafest, manifestaciju koja se tradicionalno održava povodom Dana sela Luga, s ciljem promocije paprike, posebice mljevene začinske koja je jedna od najpoznatijih komponenti baranjske i mađarske gastronomije.
Već u jutarnjim satima centar Luga napunio se štandovima obiteljskih gospodarstava specijaliziranih za uzgoj "crvenog zlata", zaprimali su se uzorci za ocjenjivanje najbolje ovogodišnje baranjske začinske paprike - slatke i ljute, a atmosfera je bila baš onakva kakvom biste i očekivali od Baranjaca kada se okupe ne bi li proslavili kraljicu začina. Bogat program i veseli domaćini prisutne su upoznavali s načinom života u malom baranjskom mjestu, a mogli su kušati i tradicionalna jela poput fiš paprikaša, čobanca, šarana na rašljama... te kupiti proizvodi okolnih OPG-ova.
Uz zvuke tamburice i prije službenog otvorenja manifestacije okretali su se kotlići s fiševima, paprikašima... rezale su se tu i kobasice da se na prazan trbuh ne nazdravlja s domaćom rakijom, a i šarani na rašljama bili su smješteni na svoje pozicije.
U Baranji se, znaju svi, posebna pažnja pridaje upravo začinskoj paprici koja se najbolje prezentira kroz tradicionalna jela ovog područja tako da su se posjetitelji osim kušanja specijaliteta s istoka Hrvatske mogli i okušati u kuhanju fiša ili pak natjecati u jedenje ljute paprike.
Miris divljači i paprike privukao nas jek kotlićima u kojima su dobro raspoloženi Baranjci kuhali čobanac. Odmah su nas ponudili da probamo ne bi li nepca iz Zagreba prosudila koji je bolji, a odbiti domaćina, znaju oni stari, nije red.
"Koja je tajna... Čobanca, jel‘?", pitamo simpatičnog kuhara. "E, tajna se nikad ne odaje", kazao nam je kroz smijeh kuhar, otkrivši nam tek da upravo jedemo čobanac od jelena i divlje svinje.
Nismo mislili tako lako odustati, pa smo dva kotlića dalje odlučili porazgovarati sa Sanelom Rajkovićem, koji se bavi svinjogojstvom i proizvodnjom suhomesnatih proizvoda. Kada radi kobasice, kaže nam, ništa bez prave baranjske začinske paprike - one iz Luga, koju nabavlja od susjeda, Jožefa Kelemena, nagrađivanog proizvođača začinske paprike.
"Bez prave paprike, nema pravog čobanca", govori nam dok miješa svoj kotlić.
"Što se krije u vašem kotliću?", pitamo ga dok su pune žlice već u rukama.
"Kada pričamo o čobancu, stavlja se 30 dekagrama luka i 1,5 litara vode po kilogramu mesa. Na tu količinu mesa ide i jedna žlica mljevene paprike", nastavlja. Na pitanje o omjerima slatke, ljute, Baranjci se slažu s dvije stvari - prva je ta da je sve stvar ukusa, a druga je da ako jelo nije pikantno, onda nije baranjsko.
"Kada mi kažu napravi blagi čobanac bolje da uzmu čekić i udare me po glavi", dovikuje kolega sa susjednog kotlića.
Sve nam je bilo jasno. U papriku se ne miješamo već posao prepuštamo profesionalcima.
"Što bi još trebali znati ako se odlučimo skuhati čobanac?", zanima nas.
"Znate, ja vam čobanac kuham zadnjih 15 godina i reći ću vam jedno - što je jednostavnije to je bolje", odgovara Rajković.
Ne čudi nas takav odgovor s obzirom na to da se u fiš koji se kuha u kotlićima s druge strane puta stavlja samo riba, sol, paprika i voda. Jednostavne, ali dobre namirnice čine čuda, no postoje detalji na koje treba obratiti pažnju.
Tako za razliku od fiša, koji se ne miješa već se samo okreće kotlić, kod čobanca je potrebna snažna ruka i puno miješanja.
"Najbolje je kuhati u kotliću, jaka vatra i konstantno krčkanje dok se kuha daje nam tu gustinu i posebnu aromu", naglašava nam naš sugovornik dok se ne odvaja od svog 40-litarskog kotlića koji će se morati kuhati između dva do dva i pol sata, ovisno o mesu. Za razliku od kolege do u čijem su čobancu jelen i divlja svinja, naš sugovornik je kuhao isključivo divlju svinju.
Nema tu filozofije ni kada je u pitanju redoslijed stavljanja namirnica, bitno je da se proba, a pravi majstor zna kada nešto nedostaje.
Ostavili smo naše kuhare i kotliće i uputili među štandove brojnih OPG-ova iz okolnih mjesta.
Simpatičan brko iz OPG-a Petar Dobrovac, koji se već dugi niz godina bavi proizvodnjom tradicionalnog kulena s ovog područja, odmah nas je ponudio rakijicom i špekom.
"I tu ide baranjska paprika?", pitamo kroz zafrkanciju.
"A čija će ići? Neće valjda slavonska ili mađarska", kaže nam dvojac iz Kneževih vinograda.
Pokazuje nam lijep komad slanine. "Jel‘ dobra?", pita kolegica.
"Lijepa ko vi, a dobra ko ja", odgovara veseli Baranjac.
Kaže sa slaninom ne možeš pogriješiti, kobasica je nekome ljuta, nekome slaba, ali slanina - čak i djeca vole slaninu.
Ako vole djeca, zaključujemo da nema pogreške ni kada su naša istančana nepca u pitanju.
Dok nastavljamo šetnju uz niz štandova, imamo osjećaj kako nema domaćinstva u Lugu koje nema svoju papriku. Čak i na štandu koji krasi natpis Bobo svijeće, saznajemo kako nema Baranje bez paprike.
Vlasnik štanda nam govori kako se i njegovi roditelji bave proizvodnjom paprike, a od iduće godine, i njegov bi se štand mogao crveniti jer u planu ima proizvoditi organsku mljevenu papriku.
Još jednom bacamo pogled na mađarske i baranjske specijalitete i opraštamo se s Lugom. U vrećicama je spremljena mljevena crvena paprika, a mi već razmišljamo kad ćemo izvući naš baranjsko-zagrebački kotlić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....