Mjesto na kojem ništa nije tako cool kao znanost

Kavlijevim nagradama odlikujemo temeljna znanstvena istraživanja jer ona na dugi rok koriste čovječanstvu. Te dobrobiti mogu biti u dalekoj budućnosti i teško ih je predvidjeti, ali iz iskustva znamo da se koristi od znanosti pokažu tijekom vremena. Plodovi istraživanja nisu uvijek trenutni i često se ne mogu predvidjeti. Stoga istraživanja koja ovdje slavimo snažno ovise o akademskoj slobodi. Akademska sloboda je osjećaj da možete slijediti vlastite ideje i vašu radoznalost. Nerazdvojiva od akademske slobode jest sloboda govora. Kao novinarima, vama je sloboda govora, također, temelj u radu, rekao je Ole M. Sejersted, predsjednik Norveške akademije znanosti i umjetnosti (NDVA).

Utemeljena 1857. godine, NDVA je danas poznata u svijetu znanosti po tome što svake godine dodjeljuje Abelovu nagradu za iznimne doprinose u matematici te svake druge godine, u suradnji s Kavlijevom zakladom i Norveškim ministarstvom znanosti, Kavlijevu nagradu za astrofiziku, neuroznanosti i nanoznanosti.

Nalazimo se u zgradi Akademije, nekadašnjem domu najbogatijeg Norvežanina s kraja 19. stoljeća Hansa Rasmusa Astrupa, u elegantnom dijelu Osla blizu centra grada. Ugodna je rujanska subotnja večer, u Oslu gotovo nevjerojatnih dvadesetak Celzijevih stupnjeva, a otmjeni, sjedokosi medicinar Sejersted priredio je svečanu večeru u čast nas petero, Kavlijevih laureata za znanstveno novinarstvo. Naime, kao i 2014. i 2012. godine, Akademija i Kavlijeva zaklada poduprli su Svjetsku federaciju znanstvenih novinara (WFSJ), koja broji 7000 članova iz cijelog svijeta, da putem međunarodnog natjecanja izabere pet Kavlijevih laureata za znanstveno novinarstvo. Uz Adjo Doubidji iz Togoa, Dinsu Sachan iz Indije, Kamcillu Pillay iz Južne Afrike te Martina De Ambrosija iz Argentine, ove godine i ja sam imala jedinstvenu čast i priliku provesti tjedan dana u Oslu i Trondheimu slaveći i promovirajući najveća znanstvena postignuća iz astrofizike, nanoznanosti i neuroznanosti.

Svečani govori

- Čini mi se kao da sanjamo - kaže mi Martin De Ambrosio, argentinski znanstveni novinar i pisac desetak popularno-znanstvenih knjiga. Upravo su završili svečani govori u slavu znanosti i slobodi medija što su ih održali akademik Sejersted te, u ime WFSJ-a, naš kolega Wolfgang Goede. Uživamo u dobroj večeri i vinu te razgovaramo s norveškim znanstvenim novinarima. No, s nama su i poznati britanski znanstveni novinar Adam Rutherford te Peter Badge, koji je od 2000. godine službeni fotograf Nobelovih laureata. Badge nas zabavlja dogodovštinama sa snimanja nobelovaca.

- Samo se dodjela Oscara u Hollywoodu može mjeriti s dodjelom Nobelove nagrade - odgovorio je Badge norveškoj novinarki koju je zanimalo koja je ceremonija glamuroznija: Kavlijeva ili Nobelova.

Kada je 2005. godine američko-norveški milijarder Fred Kavli (1927.- 2013.) odlučio utemeljiti nagradu koja slavi fundamentalna znanstvena otkrića iz nanoznanosti, neuroznanosti i astrofizike, zamislio je da to bude svojevrsni pandan Nobelu. Zato je odlučeno da bude ista i prema vrijednosti i prema načinu selekcije kao Nobelova nagrada.

U prvom redu

- Ideja je kreirati vidljivost znanstvenih postignuća. Nobeli su napravili dobar posao. Možda će nama trebati 100 godina da ih dostignemo - izjavio je Fred Kavli za New York Times.

Rođen u Eresfjordu na jugozapadu Norveške, Fred Kavli bio je od malih nogu zaljubljenik u znanost, ali i poduzetništvo. Tijekom Drugog svjetskog rata kao 14-godišnji dječak, zajedno sa starijim bratom Aslakom, u okupiranoj Norveškoj pokrenuo je svoj prvi biznis. Kako je u zemlji vladala nestašica nafte i plina, braća Kavli kreirali su drvene brikete kao gorivo za automobile. Nakon što je diplomirao primijenjenu fiziku na Norveškom institutu za tehnologiju u Trondheimu, Fred Kavli se brodom uputio u Ameriku gdje je u Kaliforniji utemeljio kompaniju Kavlico koja je postala jedan od najvećih svjetskih proizvođača senzora u aeronautici. Kada je 2000. godine po cijeni od 340 milijuna dolara prodao Kavlico, kompanija je imala 1500 zaposlenika. Prodaja Kavlica bila je i prilika da ostvari svoje filantropske snove o ulaganju u temeljna znanstvena istraživanja. Osnovao je Zakladu Kavli koja je u proteklih 16 godina diljem svijeta utemeljila dvadesetak Kavlijevih instituta za istraživanja u nanoznanosti, neuroznanosti i astrofizici, a zatim i pokrenuo i svoju “inačicu Nobela” za ta znanstvena područja.

- Fred je uvijek govorio da astrofizika istražuje ono što je najveće, a to je svemir, nanoznanosti ono što je najmanje, ono što je vidljivo sam pod mikroskopom, a neuroznanosti ono što je najkompleksnije, a to je naš mozak - rekao je Ole M. Sejersted.

Prve Kavlijeve nagrade, u iznosu od oko 1,3 milijuna dolara po području, dodijeljene su 2008. godine. Među prva tri laureata iz neuroznanosti bio je i prof. Paško Rakić s Yalea, jedan od najvećih živućih hrvatskih znanstvenika.

- Da, poznam Paška jako dobro, ove godine sam ga nekoliko puta sreo na raznim događajima. Paško je bio dugogodišnji direktor Kavlijeva instituta za neuroznanosti na Yaleu - rekao mi je Jim Cohen, direktor komunikacija i odnosa s javnošću Zaklade Kavli dok smo na terasi luksuznog hotela Grand u centru Osla iščekivali svečanu najavu ovogodišnjih Kavlijevih laureata. Na području astrofizike za otkriće gravitacijskih valova nagrađeni su Amerikanci Kip Thorne, Rainer Weiss i Ronald W. P. Drever, u nanoznanosti za otkriće mikroskopa atomskih sila (AFM) nagrađeni su njemački nobelovac Gerd Binning, Švicarac Christoph Gerber i Amerikanac Calvin Quate, dok u neuroznanosti slave Amerikanci Eve Marder, Michel M. Merzenich i Carla Shatz za otkrića neuroplastičnosti našeg mozga. O svim tim uzbudljivim otkrićima laureati su trećeg dana Kavlijevog tjedna održali zanimljiva predavanja na Sveučilištu Oslo, koje je na Šangajskoj listi 500 najboljih svjetskih sveučilišta rangirano na 67. mjestu.

Svečana dodjela Kavlijevih nagrada upriličena je četvrtog dana u Koncertnoj dvorani Oslo, a kako bismo što bolje mogli vidjeti spektakl, Anne-Marie Astad, bivša novinarka, a sada zadužena za odnose s javnošću u Norveškoj akademiji znanosti i umjetnosti, rezervirala je za nas mjesta u prvom redu. Svečanost su vodili norveška glumica Lena Ellingsen i Alan Alda, poznati američki glumac, redatelj i pisac te sedmerostruki dobitnik nagrade Emmy. Tijekom 90-minutnog programa zabavljali su nas norveška plesna skupina Juice Crew, mladi umjetnici, čelistica Birgitta Oftestad i pijanisti Nikita Khnykin, trubačica Tine Thing Helseth i pjevačica SilyA. Iako je nagrade lauratima uručio norveški prijestolonasljednik Hakoon, mjere predostrožnosti bile su manje nego kad u Hrvatskoj na neki događaj dolazi netko od ministara. Uostalom, norveška kraljevska obitelj poznata je po svojoj jednostavnosti, a prijestolonasljednik Hakoon 2001. godine oženio je pučanku Mette-Marit koja je imala izvanbračnog sina. Par je i danas u sretnom braku u kome je rođeno dvoje djece.

500 uzvanika

Nakon svečane dodjele Kavlijeve nagrade uslijedio je banket, koji je u Velikoj dvorani Gradske vijećnice u Oslu, organizirala norveška premijerka Erna Solberg. U toj velebnoj dvorani, visine 21 metar čiji su zidovi ukrašeni norveškim povijesnim ličnostima i događajima, od 1990. godine dodjeljuje se Nobelova nagrada za mir, a primili su je, među ostalima, Mihail Gorbačov, Nelson Mandela i Barack Obama. Aung San Suu Kyi, pak, Nobelovu je nagradu za mir primila 2012. godine, čak 21 godinu kasnije nakon što joj je dodijeljena. Kavlijevom banketu nazočilo je oko 500 uzvanika, a kuriozitet je da su mnoge od žena nosile norveške narodne nošnje. To je i bio dress code, ali ga se među nama pridržavala jedino kolegica Adjo koja je nosila togoansku narodnu nošnju. Adjo Doubidji, čija je izvještavanja za s Klimatske konferncije u Parizu 2015. godine zaklada Thompson Reuters proglasila najboljima, ali i Dinsa Sachan te Kamcilla Pilay vjesnice su novog doba u svjetskom znanstvenom novinarstvu u kome sve istaknutiju ulogu imaju žene u zemljama u razvoju. No, u Norveškoj su žene već dobro zastupljene u znanstvenom novinarstvu, ali i politici, jer ne samo da ta zemlja ima premijerku nego je i glavni grad Oslo ima gradonačelnicu, Marianne Borgen. Inače, u Norveškoj su žene među prvima u svijetu dobile pravo glasa, još 1913. godine, a danas čine 40 posto zastupnika u norveškom parlamentu.

U ime laureata zahvalio se 83-godišnji Reiner Weiss, profesor emeritus na Massachusetts Institute of Technology (MIT), koji je u svome govoru upozorio na opasnost od klimatskih promjena. Ipak, zvijezda banketa bio je europski povjerenik za znanost, Portugalac Carlos Moedas, čiji je nadahnuti govor, posve suprotan istupima dosadnjikavih eurobirokrata, izmamio snažan aplauz u dvorani.

Iako nije članica EU, Norveška na području znanosti i visokog obrazovanja djeluje kao dio jedinstvenog europskog prostora pa su vrata norveških znanstvenih instituta i sveučilišta širom otvorena europskim znanstvenicima, uključujući i naše. Primjerice, u Kavlijevom institutu za neuroznanosti u Trondheimu svoj doktorat već dvije godine radi mladi Splićanin Bartul Mimica koji je diplomirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

- Javio sam se na natječaj i primili su me. Mislim da je malo mjesta u Europi gdje je atmosfera ovako kvalitetna kao na ovom institutu. Znanstvenici su vrhunski, a raspolažemo i najmodernijom opremom i tehnologijama za naša istraživanja - rekao je Bartul Mimica.

I Thanh Pierre Doan, sin Francuskinje i Vijetnamca, vezan je za Zagreb jer je na Medicinskom fakultetu studirao na engleskom jeziku.

- Jako mi se sviđalo u Zagrebu, no mogućnost da radim doktorat iz neuroanatomije u Trondheimu nisam mogao propustiti - rekao je Thanh Doan koji odlično govori hrvatski.

U skafanderima

Trondheim, grad s malo više od 100.000 stanovnika, na znanstvenoj se karti svijeta zlatnim slovima upisao 2014. godine kada su Nobelovu nagradu za medicinu za otkriće moždanog GPS-a dobili norveški neuroznanstvenici May-Britt i Edvard Moser te Britanac John O’Keffe. Dugogodišnji poslovni i donedavni bračni par Moser identificirali su u mozgu štakora tzv. grid stanice koje omogućavaju koordinaciju i precizno kretanje u prostoru. To otkriće važno je za razumijevanje Alzheimerove bolesti koja danas pogađa više od 24 milijuna ljudi u svijetu.

Na koji način neuroznanstvenici danas istražuju mozak, Adjo, Martin i ja vidjeli smo tijekom obilaska posebnog laboratorija za štakore i miševe u Institutu Kavli za neuroznanosti. Naš vodič bio je nobelovac Edvard Moser. - To je veliki privilegij i ovo je iznimna prilika - rekla nam je Anne-Marie Astad dok smo odjeveni u bijele skafandere i s kapama na glavi čekali Edvarda Mosera. Da je glodavcima u njegovom laboratoriju mnogo bolje nego u kanalizacijskim cijevima ili u polju, uvjerili smo se tijekom obilaska: životinje su uhranjene i njegovane, a u eksperimentima ih se ne muči. Iako se užasavam glodavaca, s kolegama i Edvardom Moserom slikala sam se s lijepim, crno-bijelim štakorom koji se prijateljski ponašao prema znanstvenicima.

Ipak, za razliku od njih, nisam mogla uzeti štakora u ruke. Tijekom polusatnog obilaska laboratorija Edvard Moser natuknuo nam je i o novim otkrićima koja će uskoro biti objavljena u nekom od vodećih svjetskih znanstvenih časopisa.

- Da vidimo sad kako radi vaš moždani GPS - rekao je u šali prof. Moser kada smo se vraćali iz laboratorija. No, nas troje krenulo je krivim putem prema izlazu. - Možda je bolje ne oslanjati se na moždani GPS nego na putokaze na zidu - zaključio je nobelovac Moser pokazavši nam put prema izlazu.