Kakav nam Budiša uopće treba

Kod Drniša iz puške pogođen kninski policajac! Vijest je uistinu šokantna, pa čak i istinita. Da se dogodilo prije dvadeset godina, bila bi to vijest za naslovnicu. Nema veze što je riječ o lovačkoj puški i policajcu koji je pogođen dok je brao masline. Ili što je lovac gađao šljuku koja je izletjela iz grmlja, a policajac pun sačme pao s drveta. To sada možda zvuči zanimljivo, ali početkom devedesetih naglasak bi bio na važnim činjenicama i bitnim riječima. A to su - kod Drniša, puška, pogođen, policajac, Knin. Kad se pogleda kroz povećalo onog vremena, riječ o izrazito opasnim izrazima. Danas se, nažalost, takva poslastica može ugurati tek na dno neke stranice crne kronike jer po vrhu šetaju daleko krupnije zvjerke.

Danas bi ta vijest bila zanimljiva samo da je lovac kod Drniša s drveta sačmaricom skinio, neka nam ne uzme za zlo, Dražena Budišu. Bilo bi to zanimljivo i prije 20 godina, ali da se dogodilo jučer, možda bi u novinama završila i pokoja Budišina misao sa splitske tribine “Liberalna misao Velimira Terzića”.

- Danas u Hrvatskoj doživljavamo vrhunac naopakog shvaćanja politike kao otimačine. Izvori korupcije i organiziranog kriminala sežu od početka 90-ih godina prošlog stoljeća, kada je zakonom o stanovima omogućeno da pojedinci preko noći dođu do vlasništva, a političari su često bili loš primjer - rekao je Budiša.

Ne zvuči li vam ovo kao da je gospodin Budiša pao s drveta na kojem je proveo zadnjih dvadeset godina? O čemu taj čovjek priča? Gdje je tu misao, osjećaj za trenutak u kojem živimo? Govori li Budiša o starom Šeksovu ili novom Mesićevu stanu? Odgovor na to pitanje vjerojatno postoji, ali teško da ćemo ga ikada dobiti budemo li slušali Budišu. I njemu slične? E, takvih je malo.

Ne znam zašto, ali svaki put kada čujem njegov glas, sjetim se svih promašenih ‘povijesnih’ hrvatskih prilika i neprilika. Od onih studentskih snimaka, kada je mladoj i prpošnoj Ljerki Mintas diktirao govore, pa do svađa u koaliciji i poraza na predsjedničkim izborima... Nevjerojatno, kakav baksuz. Čega god se uhvati uz svoje ‘odlučno možda’ sve se zakomplicira. Ne kažem da to nije s vremenom postalo i simpatično. Na nekoj montipajtonovskoj litici lijepo bi izgledala karavana Budišinih propalih skečeva.

Zna se i zašto. Budiša je pošten i dobar čovjek. Velik domoljub. Drag nam je jer slijepo vjeruje u ideale. A takvima nema mjesta u našoj (a i općenito) politici. Unatoč svemu što se događa oko njega, on iz Splita poručuje da je optimist i vjeruje da je “većina našeg naroda sačuvala zdrave temelje, a ne težnju za osobnim bogaćenjem”. Pogledajte kako to milo zvuči. Kao da je u pauzi zalutao s biskupske konferencije. Nedostaje nam takvog optimizma. Vedrine.

Evo, recimo, da se i dogodilo da ga lovac strefi sačmaricom, siguran sam da bi Budiša bio taj koji bi tješio lovca. Garant.

- Ma nije to ništa, ogrebotina, par polomljenih rebara, nemojte se sekirati. Znate onu staru lovačku: pozovi prijatelja u lov ako ga se želiš riješiti i poslije tješiti njegovu ženu? Ha, ha... Nije vam smiješno?, rekao bi Budiša neutješnom lovcu. Neutješnom zato što ga lovac ne bi čuo. Njemu treba novi Budiša. Beskompromisniji i jasniji.

- Znate li vi, gospodine lovče, da je ovo što ste vi učinili kažnjivo po nekoliko zakona. Nemojte misliti da će ovo samo tako završiti. Vidjet ćemo se mi na sudu. Je li znate koga ste upravo srušili s drveta? Znate li vi uopće tko sam ja? Dajte mi tu lovačku dozvo... Ne, ni to nije dobar Budiša. To uopće nije Budiša. Možda ovaj.

- Vidite, sada ću vam reći jedan podatak. U posljednjih deset godina, po podacima Hrvatskog lovačkog saveza, čak 29 lovaca poginulo je u lovu. Ono što je zanimljivo jest da se čak 14 njih međusobno poubijalo. Pet ih je preminulo nakon samoranjavanja, dvojica zbog neispravne puške, jedan je pao s čeke, jedan s traktora, neki je naletio na žicu dalekovoda, jedan je čak upao u bunar...

Je li to Budiša kakav nam treba? Teško je to reći. Velika je zagonetka i treba li nam uopće Budiša? Tko bi uopće bio na njegovu mjestu? Da ga nema, bi li ga trebalo izmišljati? Ne. Jer dolazi njegovo vrijeme. Treba ga poslati u europarlament čim uđemo u EU. I tamo bi se čuo njegov glas jedino ako padne s drveta.