Netko će to nazvati vrhuncem cinizma, ali izgleda da je taj vrhunac još daleko. Oprati novce u državnoj kampanji protiv korupcije tek je malena drskost ako joj ne dodamo vrijeme u kojem se to dogodilo. Bio je kraj veljače prošle godine kada je tadašnji ministar pravosuđa Ivan Šimonović najavio ovu akciju, uz obaveznu recitaciju kako neće biti nedodirljivih u borbi protiv ove pojave koja nagriza temelje naše mlade demokracije.
-Svaki se građanin treba uključiti u akciju ‘Korupcija to nisam ja’, poručilo se u edukativnim spotovima koji su cijelo proljeće puštani prije vijesti u kojima se izvještavalo o brojnim hapšenjima. Takozvano ‘suzbijanje korupcije’ i razotkrivanje raznih lopovskih legla punilo je novine i zatvore. A onda je, usred ljeta, Vlada otkrila nepopravljivi kvar u Šukerovu digitronu i uvela krizni porez. Rupetina u proračunu nije se mogla zakrpati ni dizanjem kredita za otplate kamata na kamate od prošlih kredita za pokrivanje dospijeća novih kredita. Opandrčilo se po leđima svih građana: uvedene su dvije stope, od kojih je jedna ukinuta prije nekoliko mjeseci, a porez se za ove iz višeg platnog razreda zadržao sve do kraja listopada. U tih petnaest mjeseci provođenja ove nepopularne mjere, računam, ukupno samo ostao bez nešto više od 6000 kuna. Nisu to mala sredstva. Lijepa je to svotica. Moglo se kupiti, otići, pokloniti, ušparati... Ali ništa od toga. Proteklih 450 dana izgledalo je kao da vas svaki dan netko sreće na ulici i uzima po 20 kuna.
Ništa novo. Ima takvih primjera i u svakodnevici. Ima ljudi koji naprosto ne znaju s novcem. Neki više troše nego što zarađuju, drugi su povjerovali u blagostanje pa se opteretili kreditima, mnogima je to postao hobi... Lijepo je pomoći prijatelju u nevolji, a kamoli ne i državi koja nas kao zajednica ispunjava osjećajem ponosa. Kada je uvođen krizni porez, brojna obrazloženja uvjerila su me koliko je mala moja osobna žrtva u usporedbi s dobrobiti koju će donijeti široj društvenoj zajednici. Nezaposleni, umirovljenici, obrtnici, školstvo, zdravstvo, agrar, brodogradnja... svima njima treba tih mojih dvadeset kuna dnevno.Pomogao sam državnom aparatu kada mu je pomoć bila najpotrebnija i nije mi žao. Možda bih čak, da me netko upozorio na ozbiljnost situacije, dobrovoljno pristao na tu žrtvu. Pristao sam, nažalost, prisilno i to malo baca sjenu na, sve u svemu, plemenito djelo. Pristojno bi bilo da mi se netko u tom smislu i zahvali. Ne samo meni, nego svima nama koji smo sudjelovali u ovom eksperimentu. Ne trebaju nam pismene zahvalnice, ali netko bi nam trebao objasniti gdje su potrošeni ti naši novci? Kome i kako smo pomogli, ako smo pomogli?
Trebalo bi to reći jer ovako, bez nekog obrazloženja, može čovjek pomisliti da je financirao i korumpiranu kampanju protiv korupcije. Datumi se poklapaju i vrlo je vjerojatno da su se iz iste one državne škrabice u koju smo dnevno ubacivali po dvadesetak kuna vadili novci i za tu kampanju. To bi doista, ako je tomu tako, mogla biti neugodna spoznaja.
- Kreteni, financirali ste korumpiranu kampanju protiv korupcije!, netko bi nam to trebao reći zbog duševnog zdravlja cijele nacije. Ili, ako to nije istina, onda bi svakom uhu godila nekakva završna riječ povodom ukidanja kriznog poreza. Evo, recimo, jednog od govora koji bi bio prigodniji: “Drage građanke i građani, hvala vam što ste nam pomogli kriznim porezom. Bez vaše pomoći ni akcija o suzbijanju korupcije ne bi bila uspješna, jer da nije bilo vaših novaca, ne bismo imali dovoljno sredstava za mito koje je neophodno da se kod nas obavi bilo kakav posao. Hvala vam što ste nam omogućili da vam korumpiranjem akcije protiv korupcije pokažemo koliki su kod nas razmjeri korupcije. Ostvarili ste naš cilj - svaki građanin se uključio u akciju ‘Korupcija, to nisam ja’”. To bi bilo obrazloženje nakon kojeg bi se mnogima vratila vjera u institucije i resurse pravne države. Ne treba bježati od istine jer cilj je, kao što vidimo, ostvaren. Osobno bih pristao i na veći krizni porez da sam znao da ću sudjelovati u tako temeljito pripremljenoj akciji protiv korupcije u kojoj ću sam sebe uhvatiti u korupciji. To je doista poseban osjećaj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....