Meni zastupnika i zatvorenika

Postoji nekoliko vrsta jelovnika. Redovni, vjerski, dijetalni, vegetarijanski... U pravilu svi zastupnici dobivaju istu hranu, ovisno o tome kojoj kategoriji pripadaju. Sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke. Zastupnici čije zdravstveno stanje zahtijeva posebnu prehranu ona se osigurava vrstom i količinom koju odredi liječnik. U povjerenstvu za sastav jelovnika sudjeluju liječnik, kuhar ekonom i predstavnik zastupnika. Svaki pripremljeni obrok kuša ovlaštena osoba...

Zvuči primamljivo? Sve do trenutka kada imenicu zastupnik zamijenimo onom zatvorenik. A o zatvoru je i riječ, i to o onom na splitskim Bilicama. Sva ova objašnjenja dobili su predstavnici HHO-a kada su u veljači došli na poziv zatvorenika provjeriti u kakvim uvjetima žive i kako se hrane. Naravno da su brojni kazani blistali kada je došla delegacija u pratnji novinara iako su svi znali da će nakon predstave biti onako kako je bilo prije nje. Da će se rižoto s lignjama pojaviti još nekoliko puta, dok se na tacne ne vrati hladni oslić s krumpir salatom.

Sličnu recitaciju o higijeni i raznovrsnosti prehrane zasigurno bi čuo i kakav sanitarni inspektor u obilasku saborskog restorana. Kada bi, kojim slučajem, neki od zastupnika napisao anonimnu prijavu na hranu. Novinari koji izvještavaju iz Sabora kažu da je hrana daleko manje izdašna nego što je bila prije recesije. Zašto nijedan saborski zastupnik razočaran hranom nije napisao anonimno pismo i svoje pritužbe podijelio s običnim građanima? Zato što je restoran jeftin?

Kako to da se na hranu žale zatvorenici koji imaju tri obroka, i to sva tri besplatna, a ne žale se saborski zastupnici koji svoj obrok moraju plaćati svaki dan? Jela koja se serviraju u saborskom restoranu i restoranima u zatvorima na Bilicama, u Lepoglavi i Remetincu na papiru izgledaju slično. Menza je menza. Nema tu puno razlike u glavnim jelima, prilozima i salatama. Eto, na primjer, u petak, kada je novoprimljeni saborski zastupnik Ivo Sanader poveo dva prijatelja na ručak, na meniju se moglo birati između prženih srdela s krumpir salatom i telećeg pečenja s povrtnim rižotom. Koji kilometar zapadnije, u remetinečkom zatvoru, ručao se oslić s grah salatom ili pečena rolana šunka sa salatom.

Na Markovu trgu uz Sanadera, Rošina i Zubovića, nekoliko stolova dalje, sjedili su Hebrang i Šeks. I u zatvorskom restoranu se godinama zna raspored gdje tko sjedi. Svaki novi zatvorenik, potresno je svjedočio ovih dana jedan friško otpušteni menadžer, u početku sjedi sam. Svi ga promatraju s nepovjerenjem.

- Dalje se valjda situacija razvija kao u filmovima koje sam gledao na slobodi. Sva sreća pa sam bio prekratko inače bih se morao pridružiti nekom od klanova. Glumio sam vegetarijanca da mogu jesti sam - povjerio se menadžer novinaru.

Vegetarijanci su to mudro smislili - Ono si što jedeš. Svinja, krava, kokoš, ovca... mesožderi mogu birati. Političari su otišli korak dalje - Onaj si s kim jedeš. Vidjelo se to u petak u saborskom restoran. A i početkom travnja na skupu svjetskih glavešina u Pragu, kada se premijerka Jadranka Kosor uspjela dočepati autograma Baracka Obame na hotelskom jelovniku. Menadžer koji je glumio vegetarijanca u zatvoru sada se brani sa slobode. Kako mu nitko u međuvremenu nije zaplijenio imovinu, može se vratiti s prežgane juhe na svoju omiljenu krem juhu od buće. Bilo bi glupo da opet nešto glumi pokraj tolikih prinudnih vegetarijanaca kojima se pridružio na privremenoj slobodi. Ionako ga negdje čeka menza.

A menza je menza. Nema tu puno razlike u glavnim jelima, prilozima, salatama, začinima... Samo nije jasno zašto se na jednom mjestu plaća, a na drugom ne? Zašto se još uzima od onih koji imaju, a ne od onih koji nemaju? Tamo gdje smo očekivali mozak s jajima dobili smo muda pod bubrege. Vrijeme je da se to sada i njima dogodi.