Od pješčenjačkih litica kontinentalne Europe do dubina Atlantskog oceana, neko je stvorenje ostavljalo neobične tragove. No, iako su znanstvenici pronašli tisuće fosila o obliku saća, još uvijek ne znaju koja je životinja ‘autor‘ tih čudesnih geometrijskih tragova.
Najraniji poznati zapis ovih oblika može se pronaći u rukopisu Leonarda Da Vincija. Među nizom skica morskih fosila nalazi se crtež povezane mreže savršenih šesterokuta, koje su znanstvenici kasnije povezali s drevnim stvorenjem koje su nazvali Paleodictyon nodosum, piše IFL Science.
Prvi fizički tragovi ovog zagonetnog organizma otkriveni su u sedimentnim stijenama koje su nekoć bile na dnu oceana tijekom eocena, prije nekih 55 do 35 milijuna godina. Sastoji se od mrežastih nizova tunela i okana koji se povezuju u obliku saća. P. nodosum potom je pronađen i u osušenim sedimentima diljem Europe, a najstariji primjerci datirani su u kambrijsko razdoblje, otprilike 500 milijuna godina prije.
Međutim, ono što znanstvenici ne mogu dokučiti jest jesu li ti pretpovijesni otisci ostaci jazbine koje je neko stvorenje napravilo u drevnom morskom dnu ili su otisak samog organizma. Kao da je potreban još jedan sloj intrige, istraživači su kasnije došli do zapanjujućeg otkrića da tvorac ovih savršenih uzoraka možda još uvijek postoji na dnu Atlantskog oceana.
Dok su 1970-ih istraživali podvodni planinski lanac zvan Srednjoatlantski greben, znanstvenici su počeli primjećivati rasporede malih rupa u oceanskom dnu koje su izgledale vrlo slično šesterokutnim dizajnima povezanim s Paleodiktionom. Međutim, tek 2003. godine konačno su pogledali ispod finog sloja prašine i sedimenta i pronašli su mreže podzemnih tunela u obliku saća koji su bili identični P. nodosumu.
Međutim, nakon što su izvukli nekoliko uzoraka s dubine od oko 3500 metara, znanstvenici su bili prilično razočarani kada su otkrili da su šesterokutne jazbine potpuno prazne. U njima nije bilo ostataka apsolutno nikoga, a niti je bilo tragova DNK. Zbog toga još uvijek nema potvrde kakvo je stvorenje stvorilo te uzorke.
Pretpostavka je, premda za nju još nema dokaza, kako iza uzoraka stoje organizmi slični određenim spužvama ili pak jednostaničnim stvorenjima poznatim kao ksenofiofori. Alternativna teorija kaže da su mreže zapravo ostaci napuštenih gnijezda, a da jazbine stvaraju mladunci koji se izlegu kroz sediment. Neki nagađaju kako bi te podzemne jazbine mogli biti neka vrsta farmi, koje je sagradio kakav crv i onda u njima uzgajao stvorenja kojima se hrani.