Ruski izvori, uključujući zloglasnog proratnog vojnog blogera Fighterbombera, tvrde da je Armenija za Ukrajinu osigurala više sustava protuzračne obrane kao dio značajnog paketa vojne pomoći.
Erevan je navodno, prema tim tvrdnjama, potpisao ugovor s Europskom komisijom 28. kolovoza vrijedan 210 milijuna eura za isporuku topničkog i tenkovskog streljiva od 152 mm i sustava protuzračne obrane iz sovjetskog doba Kijevu. Prema ‘mainstream‘ izvorima i izvorima s društvenih mreža, Armenija je u procesu transfera gotovo svih svojih resursa protuzračne obrane u Ukrajinu preko gruzijskih luka.
Nakon susreta francuskog predsjednika Emmanuela Macrona s armenskim premijerom Nikolom Pašinjanom u veljači i njegovog najavljenog posjeta Armeniji u ovom mjesecu, kako su javili ranije armenski mediji, Erevan će navodno dobiti moderno francusko oružje, uključujući prijenosne oklopne sustave protuzračne obrane Mistral (MANPADS), samohodne haubice Caesar i radarske sustave u zamjenu za isporuku svog oružja Kijevu, kako prenosi Kyiv Post, koji nije jedini izvijestio o tome - o toj je temi, između ostalih, izvještavao i azerbajdžanski portal news.az, koji se zapitao radi li se o izazivanju Rusije ili igranju za Zapad i također navodi ruske izvore.
Francuska, inače, tradicionalno najjače podupire Armeniju unutar Europske unije.
Prema izvješćima koja stižu iz Moskve i Azerbajdžana, sustavi koji se šalju u Ukrajinu uključuju raketni sustav zemlja-zrak dugog dometa S-300, raketni sustav zemlja-zrak srednjeg dometa 9K37 Buk, raketni sustav zemlja-zrak malo do srednje visine 9K330 Tor i taktičke rakete zemlja-zrak male visine i kratkog dometa 9K33 Osa. Osim toga, postoje naznake da Erevan isporučuje Ukrajini i OTR-21 Točka taktičke balističke projektile kratkog dometa s konvencionalnim rasprskavajućim bojevim glavama s kazetnim punjenjem.
Neki analitičari smatraju da motivacija za ovaj potez nije samo želja da se pomogne Ukrajini, nego i da se opet ‘podbode‘ Rusiju, kojoj je Armenija već dobrim dijelom okrenula leđa, nakon što ju je Moskva ostavila na cjedilu. Naime, odnosi između Erevana i Moskve konstantno su se pogoršavali od šestotjednog drugog rata u Nagorno-Karabahu 2020. godine, u kojem Rusija nije intervenirala u korist Armenije, a puklo je nakon što ruske mirovne snage nisu spriječile Azerbajdžan da u rujnu prošle godine zauzme tu spornu regiju, što je rezultiralo egzodusom armenske manjine.
Odmicanje od Rusije
Nagorno-Karabah je međunarodno priznat kao dio Azerbajdžana, ali je u njemu živjelo oko 120 tisuća Armenaca te je i Erevan polagao pravo na tu regiju. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Nagorno-Karabah je proglasio neovisnost od Bakua pod nazivom Republika Artsakh, uz potporu Erevana.
Rusija je tradicionalno saveznik s Armenijom, ali su se njihovi odnosi pogoršali posljednjih mjeseci, dok su se veze Moskve s Azerbajdžanom produbile. Armenija je bila duboko razočarana inertnošću Kremlja po pitanju munjevite akcije Bakua u Nagorno-Karabahu, budući da je Rusija tradicionalno bila jamac armenske sigurnosti kao čelnica Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO).
Armenski premijer Nikol Pašinjan je mjesecima optuživao CSTO da nije uspio zaštititi Armeniju od ponovne azerbajdžanske agresije, prijeteći da će napustiti blok ako Moskva ne pruži veća jamstva i pokušavajući se čvršće povezati sa Sjedinjenim Državama i Europskom unijom. Govorio je kako Armenija ne može više računati na vojnu ni drugu pomoć Rusije jer sama ima probleme. "Moskvi, zbog rata u Ukrajini, i samoj trebaju oružje i streljivo pa nije ni u mogućnosti pružiti zaštitu Armeniji", rekao je jednom prilikom Pašinjan.
U lipnju je Pašinjan, obraćajući se parlamentarcima u glavnom gradu Erevanu, rekao da je njegova zemlja "zamrznula" svoje sudjelovanje u CSTO-u i da će uskoro napustiti blok. "Odlučit ćemo kada ćemo otići, ali se nećemo vratiti. Pokazalo se da članice saveza ne ispunjavaju svoje ugovorne obveze, već planiraju rat s Azerbajdžanom protiv nas", rekao je Pašinjan.
Erevan više ne plaća članarinu, a niti ne sudjeluje na sastancima ovog vojnog saveza i vojnim vježbama, već traži nove partnere. Vojnu opremu ta zemlja kupuje od Francuske, Indije i Češke, a u srpnju su, po drugi put, Armenci sa SAD-om održali vojnu vježbu "Eagle Partner". Američko zapovjedništvo za područje Europe i Afrike je kao cilj tih manevara, između ostaloga, navelo treniranje zajedničkih mirovnih operacija, odnosno upoznavanje s vojnom opremom druge strane.
Kako će reagirati Rusija?
Armenija je od EU-a dobila deset milijuna eura za svoje oružane snage, pored novca iz paketa za otpornost i rast u iznosu od 270 milijuna eura. Pregovara se o liberalizaciji viznog režima za područje Schengena, odnosno o drugim koracima međusobnog približavanja. Vlada u Erevanu je čak razmišljala i o održavanju referenduma o ulasku u Europsku uniju. U kolovozu je, nakon gotovo 32 godine, završila nazočnost ruskih graničara u jednoj armenskoj međunarodnoj zračnoj luci. Ugovorom je bilo precizirano da Rusija s oko 4.500 graničara i otprilike istim bojem stacioniranih vojnika sudjeluje u zaštiti Armenije.
Povlačenje graničara u Erevanu smatraju prvim korakom u odvajanju od Rusije. Taj potez je ‘progurao‘ Nikol Pašinjan u svibnju tijekom susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Rusija se pridržavala i drugog dijela sporazuma pa su se ruski graničari povukli i s armensko-azerbejdžanske granice, gdje je Moskva 2020. postavila cijeli niz nadzornih postaja, kako je pisao Deutsche Welle.
U studenom 2023. Armenija je ratificirala temeljni Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda (ICC), iako je Pašinjan od tada ipak povremeno nastojao barem donekle popraviti odnose s Moskvom, pristajući da prisustvuje summitu BRICS-a u Rusiji i suzdržavajući se od kritičkih primjedbi o Rusiji. Također, nije podržao poziv SAD-a i europskih država od 5. rujna za osnivanje posebnog međunarodnog suda koji bi se bavio ruskim "zločinom agresije protiv Ukrajine".
Ostaje za vidjeti kako će Kremlj odgovoriti na ovu najnoviju provokaciju bivšeg saveznika. Rusija, koja je politički i vojno angažirana u ratu u Ukrajini, na ponašanje Erevana reagira s kombinacijom izraza žaljenja, upozorenja, ali i prijetnji. No, Kremlj za sada nije posegnuo ni za jednim instrumentom od kojeg bi Armenija mogla posebno strahovati. Važan faktor pritom je cijena koju Rusija zahtijeva za ekskluzivnu isporuku plina, a gospodarske veze općenito su tijesne - Rusija je najvažnije izvozno tržište za armenske proizvode te je i dalje značajno tržište rada za Armence.
Spor oko koridora kroz Armeniju
Armenija se nalazi u okružju neprijateljski raspoloženih Azerbajdžana i njegove bliske saveznice Turske, ali dobrosusjedske odnose ima s Iranom, saveznicom Rusije s kojom gaji sve tješnje vojne i političke veze.
No, nova, reformistička vlada u Teheranu, nedavno je upozorila Moskvu da ne staje na stranu Azerbajdžana u graničnom sporu povezanom s Armenijom. Iranski ministar vanjskih poslova Sayeed Abbas Araghchi otvoreno je ukorio Rusiju zbog njezine odluke da podrži apel Azerbajdžana za uspostavljanje kopnenog koridora istok-zapad kroz Armeniju do Autonomne Republike Nakhchivan, eksklave Azerbajdžana na zapadu zemlje - tzv. Zangezurski koridor - za koji Teheran strahuje da bi mogao ograničiti iranski pristup Armeniji, što znači Europi i šire. Eksklava graniči s Armenijom na istoku i sjeveru, Iranom na jugozapadu i Turskom na zapadu.
"Regionalni mir, sigurnost i stabilnost nisu samo prioritet, već i stup naše nacionalne sigurnosti. Bilo kakva prijetnja sa sjevera, juga, istoka ili zapada teritorijalnom integritetu naših susjeda ili prekrajanje granica je potpuno neprihvatljiva i crvena linija za Iran", poručio je Araghchi na X-u.
Ovaj bi sukob, kako je ocijenio britanski The Guardian, mogao imati šire geopolitičke implikacije, ukoliko ukazuje na to da je novoizabrana iranska vlada voljna zauzeti oštriji stav prema Kremlju u sklopu svojih napora da rebalansira svoju vanjsku politiku. No, sklonost Moskve da podrži Azerbajdžan i u ovom sporu nema implikacije samo za Iran, koji se otprije protivi nastojanjima Bakua da uspostavi taj koridor, već pokazuje, između ostaloga, da u Kremlju teško primaju udaljavanje Armenije od svog starog saveznika, dok mnogi promatrači smatraju da će Putin kad-tad smisliti kaznu za armensku nelojalnost.
Azerbajdžan je više puta zaprijetio da će, ako bude potrebno, uspostaviti koridor silom, što bi bio potez za koji mnogi smatraju da bi vjerojatno izazvao novi rat s Armenijom, što bi u tom slučaju posredno bila posljedica i politike Moskve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....